Sve više zemalja pokušava ograničiti pristup društvenim mrežama djeci i maloljetnicima. Australija je već uvela zabranu korištenja pojedinih platformi mlađima od 16 godina, dok slične mjere razmatraju i druge države. Pitanje je treba li sličan model primijeniti i u Bosni i Hercegovini.
Telefon i društvene mreže postali su sastavni dio svakodnevnog života djece. Koriste ih za komunikaciju, zabavu, informiranje i druženje, ali istovremeno sve je više upozorenja na sadržaje kojima su djeca izložena i opasnosti koje takvo okruženje nosi.
Jedan dio javnosti smatra da bi mlađima od 16 godina trebalo ograničiti ili potpuno zabraniti pristup društvenim mrežama.
“Mislim da je dobra stvar da se ukine i da djeci ne budu dostupne mreže”, smatra Dejan Vuković, upozoravajući na količinu neprimjerenog sadržaja koji je djeci dostupan.
Drugi, međutim, smatraju da zabrana sama po sebi ne bi riješila problem. Odgovornost vide prvenstveno u roditeljima i školama, ali i u učenju djece kako sigurno koristiti internet.
“Mislim da zabrane ne bi doprinijele da se nešto riješi. Međutim, mislim da je odgovornost na odraslima. Prije svega na roditeljima, školama”, kaže Vesna Iliktarević za BHRT.
Stručnjaci upozoravaju da djeca zbog svoje dobi često nisu u stanju procijeniti koji sadržaji mogu biti štetni. Zbog toga se kao jedno od rješenja nameće kombinacija zakonske zaštite i edukacije.
Adi Pejdah iz Centra za sigurni internet BiH smatra da edukacija mora biti temelj svakog rješenja.
“Edukacija je nekako primarna. Mi iako uvedemo tu zabranu, zabrana nije ništa ako djecu od ranih godina ne educiramo kako treba, ne uvedemo ih u tu medijsku pismenost, digitalnu pismenost”, rekao je Pejdah. Dodaje da se moraju educirati i roditelji.
Problem je posebno vidljiv kroz slučajeve nasilja na internetu. Plavi telefon je tijekom prošlog mjeseca zabilježio rekordan broj savjetodavno-informativnih poziva djece koja su tražila pomoć jer trpe nasilje.
Zbog toga se rasprava o društvenim mrežama sve manje svodi samo na pitanje vremena koje djeca provode pred ekranom. U fokusu su zaštita od neprimjerenih sadržaja, online nasilje i digitalna pismenost, ali i pitanje može li potpuna zabrana biti učinkovita ako djeca i roditelji nisu educirani o sigurnom korištenju interneta.
