Na današnji dan prije 19 godina, 16. listopada 2007. godine, u prometnoj nesreći na autoputu Zagreb – Lipovac kod Nove Gradiške u Hrvatskoj poginuo je makedonski pjevač Toše Proeski. Imao je samo 26 godina.
Proeski je u ranim jutarnjim satima spavao na suvozačevom mjestu kada je automobil u kojem se nalazio udario u kamion, a zatim u zaštitnu ogradu. Pjevač je preminuo na licu mjesta, vozač je lakše ozlijeđen, dok je njegova menadžerica Ljiljana Petrović, koja je sjedila na zadnjem sjedištu, prošla bez ozljeda.
Vijest o njegovoj smrti potresla je Makedoniju i cijelu regiju. Skupština je prekinula rad, škole su zatvorene, a ljudi su se spontano okupljali na trgovima i palili svijeće. Posmrtni ostaci prevezeni su helikopterom koji je poslala vlada, a sahranjen je narednog dana u Kruševu uz državne počasti.
Dječak s klarinetom koji je trebao pjevati
Todor Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. u Prilepu, a odrastao je u Kruševu. Ljubav prema glazbi naslijedio je od roditelja, a njegov otac Nikola ranije je pričao da je Toše kao dijete želio postati doktor.
Sudbinu mu je, kako je ispričala pjevačica Tijana Dapčević, promijenio njen otac, koji ga je u glazbenoj školi čuo dok je kao srednjoškolac svirao klarinet.
Kao tinejdžer je na festivalu Makfest zakoračio na makedonsku glazbenu scenu, a ubrzo je postao miljenik publike daleko izvan granica svoje zemlje. Makedoniju je predstavljao na Eurosongu 2004. godine.
Pjesme koje su postale dio života jedne generacije
Pjesme “Jedina”, “Bože, brani je od zla”, “Ako me pogledaš u oči”, “Soba za tugu”, “Srce nije kamen” i “Igra bez granica” pjevale su se na koncertima, u klubovima i kavanama širom bivše Jugoslavije, a mnoge od njih napisala je Antonija Šola, koja i danas ističe da je suradnja s Tošetom obilježila njenu karijeru. Jedan od najvećih hitova, “Lagala nas mala”, otpjevao je s Tonijem Cetinskim.
Iza glasa koji su zvali anđeoskim stajao je čovjek kojeg su kolege pamtile po skromnosti i dobroti. Kao regionalni ambasador UNICEF-a pomagao je djeci, a njegova pjesma “This World” postala je UNICEF-ova himna. Za humanitarne nastupe 2003. godine dobio je nagradu Majke Tereze.
“Nisam bezgrešan, svetac niti anđeo”
Slava je, međutim, imala i svoju cijenu. U jednom od posljednjih intervjua prije pogibije Proeski je prvi put otvoreno govorio o umoru od popularnosti.
“Želim, ali ne mogu. Mašinerija me je stavila, kako kažu, u bubanj i gotovo. Nema povratka”, rekao je tada, dodajući da godinama nije mogao jednostavno prošetati gradom i ući u prodavnicu kao “svi normalni ljudi”.
Mnogi su te riječi kasnije doživjeli kao tihi oproštaj.
Posljednji koncert održao je 5. listopada 2007. u Skoplju, samo 11 dana prije pogibije. Nakon njegove smrti objavljen je i njegov prvi album na engleskom jeziku “The Hardest Thing”.
Nikada zaboravljen
Kolege ga se i danas sjećaju s istom tugom. Toni Cetinski je na jednu od godišnjica napisao: “Živimo, volimo, radimo, ali baš ništa nije isto bez tebe moj Toše, ništa”.
U Novoj Gradiški mu je 2021. godine otkriven spomenik, rad kipara Slavka Bunića, a obožavatelji svake godine 16. listopada pale svijeće i puštaju njegove pjesme. Devetnaest godina kasnije, glas Tošeta Proeskog i dalje je jedan od najvoljenijih na Balkanu.
