play_arrow

keyboard_arrow_right

Listeners:

Top listeners:

skip_previous skip_next
00:00 00:00
chevron_left
volume_up
  • play_arrow

    Drukčiji

Najviši toranj na svijetu preživio potres od 7,6 magnitude

Oko 1500 potresa svake godine pogodi Japan. Od toga ih je 50-ak osjetno, a šest ili sedam snažno, preko magnitude 5 stupnjeva po Richteru.

Budući da se Japan nalazi na seizmički najaktivnijem području svijeta, gdje se spajaju četiri tektonske ploče, a osim toga imaju i deset posto svjetskih aktivnih vulkana, Japanci su postali poznati po protupotresnoj arhitekturi i građevinskoj infrastrukturi koja može izdržati potrese poput onih jačine 7 stupnjeva.

Nakon što je danas potres magnitude 7.6 pogodio zapadni Japan, najveći problem, kako su izvještavali mediji nije bila velika materijalna šteta od potresa, koji bi po prilici sravnio Hrvatsku, a vjerojatno i veći dio Europe, nego mogućnost tsunamija.

Naime, razlog niskih infrastrukturnih oštećenja u Japanu danas, koji je jedna od najgušće naseljenih zemlja sa 125 milijuna stanovnika, čak i kod razornih potresa, jesu propisi. Nakon dvaju razornih potresa u novijoj japanskoj povijesti, onog 1978. i 1995. godine donesen je tzv. Zakon o građevinskim normama, s ciljem povećanja sigurnost drvenih zgrada i razine protuseizmičkih performansi svih zgrada koje se ubuduće grade.

Tri osnovna standarda

Generalno, dva su najvažnija pravila sada na snazi: ako je zgrada oštećena manjim potresom, potrebno ju je ponovno izgraditi od nule prema najnovijim protupotresnim pravilima. Ili, ako je zgrada oštećena jačim potresom, prihvatljiv je stupanj materijalne štete, ali sve dok nema ljudskih žrtava.Sad, kako točno Japanci svoje građevine čine izdržljivima na snažne potrese? Kako piše Yasuharu Matsuno, stručnjak za nekretnine na Tokyo Portfolio, čine to s tri osnovna standarda u strukturnom dizajnu svojih građevina.

Prvi se zove Taishin i zakonom je propisan standard da sve grede, stupovi i zidovi zgrada moraju biti imati minimalnu debljinu, dovoljnu da apsorbira intenzivno podrhtavanje tla. To je pravilo za niske zgrade i ono je najosnovniji oblik zaštite od potresa.

Međutim, za visoke zgrade i nebodere preko 150 metara, koji Japan ima više od 270, vrijedi drugi standard, Seishin. On uključuje postavljanje amortizera, gumenih slojeva ili seizmičkih izolatora između temelja i okvira zgrade koji bi trebali apsorbirati energiju potresa koja ide od dna do vrha. Ziggy Lubkowski, londonski stručnjak za seizmiku, kaže da se zgrade uslijed japanskih potresa pomiču i do 1,5 metar u stranu.

Najviši Skytree Tower na svijetu

Zato se, u nekim slučajevima, kao što je to Roppongi Hills Mori Tower od 53 kata u Tokiju, recimo, takvi amortizeri postavljaju na svaki od katova sve do vrha što drastično smanjuje kretanje.Ili, to može biti kombinacija dizajna i seizmičkih izolatora, kao što je to slučaj s tornjem Skytree Tower u Tokiju, koji je sa 634 metra najviši na svijetu. Izgrađen s elementima tradicionalne japanske pagode, ali uključuje središnji stup pričvršćen na seizmičke izolatore, ustvari strukture s linearnim vodilicama koji služe kao ‘tampon zona‘ za temelj i vrh zgrade.

Dok treći standard, Mensin, najnapredniji i najskuplji, podrazumijeva da se konstrukcija zgrade izolira od tla slojevima olova, čelika i gume. Amortizeri ili gumeni blokovi debljine oko 30-50 cm postavljaju se ispod temelja ili okvira zgrade kako bi se oduprli pokretima potresa. Tako se ustvari, slikovito govoreći, potresom trese tlo ispod zgrade dok sama zgrada miruje.

0%