Najnovija istraživanja pokazala su da čak 10 posto stanovnika BiH ima fizičke, senzorne, razvojne, mentalne ili emotivne oblike invalidnosti, a 30 posto ukupnog stanovništva posredno je ili neposredno pogođeno posljedicama fenomena invalidnosti.
Još uvijek ne postoje adekvatni institucionalni kapaciteti za pitanja osoba s invaliditetom ni strukture za njihovo socijalno uključivanje na svim razinama vlasti, piše Večernji list BiH.
Nažalost ne postoji sustavno praćenje osoba s invaliditetom na temelju čega bi se moglo pratiti stupanj siromaštva i socijalne isključenosti. U procjeni invalidnosti još uvijek se primjenjuje medicinski model i stari (diskriminirajući) pravilnici za utvrđivanje stupnja oštećenja, a ne socijalni, što bi bio logičan slijed postupanja po definiciji invalidnosti.
Pravo na tuđu njegu
Zbog toga dolazi do različitih ocjena, mišljenja i nalaza liječničkih povjerenstava Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, koji su posebno vidljivi prilikom korištenja prava na tuđu njegu i pomoć, navodi se u dokumentu nacrta strategije razvoja sustava socijalne i dječje zaštite u Federaciji BiH za razdoblje 2023. – 2030. godine.
Posljednja istraživanja pokazala su da čak 10 posto stanovnika BiH ima fizičke, senzorne, razvojne, mentalne ili emotivne oblike invalidnosti, a 30 posto ukupnog stanovništva posredno je ili neposredno pogođeno posljedicama fenomena invalidnosti. Nadalje, kako se navodi u spomenutom dokumentu, većina tih osoba i dalje je izložena izolaciji i nepotrebnoj patnji zbog stereotipa i staromodnih praksa. Žene i djevojčice s invaliditetom u riziku su od višestruke diskriminacije.
Siromaštvo i nezaposlenost najviše pogađaju osobe s invaliditetom, a i oni koji imaju posao najčešće su na minimalnim primanjima. Gotovo dvije trećine od ukupnog broja odraslih osoba s invaliditetom žive blizu ili ispod službene crte siromaštva. Značajne društvene, obrazovne, ekonomske, fizičke i prometne prepreke sprječavaju većinu osoba s invaliditetom u uživanju svojih temeljnih prava.
