Ratne nedaće ostavile su veliki ožiljak na zeničke Hrvate, jer su brojni protjerani sa svojih ognjišta, brojni su ubijeni, a mnogi se nikad nisu vratili.
Travanj je mjesec u kojem se Hrvati prisjećaju početka napada i egzodusa hrvatskog naroda s tisućljetne djedovine. Armija BiH i mudžahedini su brojna hrvatska sela spalili, stare i nemoćne ubili, mnoge prognali i opljačkali. Nažalost, mediji i zapadni političari su okretali glavu od zločina i do danas nitko nije odgovarao.
Rat je donio stradanja i progone, a iz hrvatskih udruga proizašlih iz rata, ističu da je u samo jednom danu u organiziranom napadu na zeničke Hrvate prognano oko 10 000 Hrvata, koji se skoro nikada više nisu vratili.
U vojnim sukobima stradala si brojna hrvatska sela od Raspotočja, Gornje Zenice, grada, Kubera, Čajdraša, Podbrežja, Zmajevca, Grma, Zalja, Janjca, Stranjana, Konjevića do Šušnja u zoni odgovornosti 1. i 2. bojne te nekim dijelovima 3. bojne, na mjesta Perin Han, Klopče, Kula, Brdo, Novo Selo.
Vojni zapovjednik zeničkog HVO-a Željko Ljubanić je istaknuo da su planski napadi na zeničke Hrvate vođeni često i s ciljem zločinačkih poduhvata. Primjeri su ubijeni starci i civili u Dusini, Konjevićima i Šušnju.
Unatoč svemu doživljenom u rodnom gradu i od svojih susjeda, HVO Zenice se nije predao, nego je nastavio borbu u Travniku, Lašvanskoj i Uskopaljskoj dolini te dao veliki doprinos obrani ovih prostora, ali i svim oslobodilačkim akcijama hrvatskih snaga koje su dovele do završetka rata u BiH, s ponosom ističe jedan od zapovjednika zeničkog HVO-a Željko Ljubanić.
Tijekom Domovinskog rata poginulo je 135 pripadnika HVO-a Zenica, a dva se još uvijek vode kao nestala. Prva, 1992. godine, i zadnja žrtva 1995. godine bila je u Jajcu. Pripadnici HVO-a Grada Zenice nigdje nisu počinili niti su svjedočili ratnom zločinu protiv drugih vojska i civila u proteklom ratu, ali je nad istim počinjen ratni zločin, kako vojnicima tako i civilima.
Zanimljivo je istaknuti kako odgovorni za stradanje zeničkih Hrvata nisu procesuirani. Tridesetu obljetnicu zločina i progona zenički Hrvati dočekali su u nadi da će jednom izići na vidjelo istina o progonu i stradanju Hrvata Zenice, a počinitelji i nalogodavci, zapovjednici i pripadnici postrojbi 3. korpusa Armije RBiH, ratno civilno vodstvo Grada Zenice odgovarati za zločine nad zeničkim Hrvatima.
Vrijeme, kažu, prolazi, ali se događaji i zločini ne zaboravljaju, počevši od Dusine, Podbrežja, Gornje Zenice, Šušnja, Muzičke škole… Od prijeratnih 25 tisuća, u Zenici danas živi tek oko pet tisuća Hrvata.
