Bogosluženjem u sinagogi i obrednom seder večerom, Židovi s večerašnjim zalaskom sunca počinju osmodnevo obilježavanje Pesaha-praznika slobode, obiteljske radosti i beskvasnog kruha.
Prema tradiciji staroj gotovo tri i po tisuće godina, praznik se shodno židovskom lunarnom kalendaru uvijek svetkuje od 15-og do 22 nisana, potvrđujući povijesnu priču o izlasku ovog naroda iz egipatskog ropstva. Tu priču najslikovitije opisuje sarajevska Hagada.
Čitajući je za pashalnim stolom, bh. Židovi evociraju uspomenu na sudbinu svojih predaka, koji su pod prijetnjom egipatskog faraona na brzinu ispekli svoje beskvasne kruhove i krenuli na put, lutajući po sinajskom poluotoku 40 godina da bi se potom raselili širom svijeta. Hagada doslovno kronološki iznosi povijest dolaska izraelskih plemena u Misir te njihovo oslobođenje iz ropstva.
Za vrijeme trajanja praznika Pesaha jede se beskvasni kruh, a sam praznik se još naziva i „Praznik beskvasnog kruha“.
Veličina Pesaha u tome što je to jedinstveni čin oslobađanja jednog naroda iz ropstva, koji povijest ne poznaje, spojen s drugim jedinstvenim vjerskim događajem – dobivanjem Tore – Deset Božjih zapovijedi.
Moralna načela iz 10 božjih zapovijedi uputa su i za današnjeg čovjeka, da iziđe iz robovskog mentaliteta naspram svega što ga dehumanizira.
Židovi su se za svoj najvažniji praznik pripremali danima; uredili kuće i odijela, da bi čistog srca za seder večerom svjedočili noći prvog Pesaha. Jedno prazno mjesto ostavljeno je za proroka Elijasa a vrata otvorena za svakog dobrodošlog gosta.
