Blagdan je Svih svetih, dan kojim Katolička crkva slavi sve kanonizirane svece, ali i svece koji nisu kanonizirani, a ostvarili su ideal kršćanskog života.
Blagdan Svih svetih je i blagdan na koji građani tradicionalno obilaze groblja u spomen na svoje najmilije. No u crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog.
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt, nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti.
S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom nebeskog rođenja, što su kršćani osobito primjenjivali na nadnevke smrti svojih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u drugom stoljeću. Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao iznimna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi.
Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve – pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te pjevaju istu pjesmu slave svom Bogu. U novije doba uobičajili su se obvezatno uređivanje i kićenje grobova cvijećem, paljenje svijeća te škropljenje posvećenom vodom.
