Međunarodni praznik rada obilježava se 1. svibnja i državni je praznik u preko 160 zemalja svijeta (ljudsku zajednicu čini više do 200 država).
U Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji, Praznik rada se slavi na druge datume. Ujedinjeno Kraljevstvo službeno ne priznaje 1. svibnja kao Praznik rada prvenstveno zbog povijesnih i političkih razloga. Umjesto toga, Ujedinjeno Kraljevstvo slavi vlastitu verziju državnog praznika pod nazivom Praznik početka svibnja, koji se obilježava prvog ponedjeljka u svibnju.
Unatrag više od 100 godina Praznik rada je prilika za proslavu i isticanje doprinosa radnika društvu kao i promicanje njihovih prava te jačanje radničkog pokreta. Praznik je to radnih ljudi diljem svijeta i dan kada se ljudi zalažu za dostojanstven rad i poštenu plaću.
Međunarodni praznik rada podsjeća na stalnu borbu za radnička prava i važnost stvaranja pravednije i održivije budućnosti rada. Od promicanja prilika za dostojanstven rad za sve do zagovaranja rodne ravnopravnosti i ekološke održivosti na radnom mjestu, ovaj dan nastavlja biti platforma za pozitivne promjene.
Što se sve obilježava 1. svibnja
Povjesno proslava 1. svibnja vuče svoje korijenje iz poganskih običaja kojima se obilježava puni dolazak proljeća na sjevernoj hemisferi.
Prvi svibnja ima bogatu povijest kulturnih i folklornih proslava, uključujući tradiciju izrade košara ispunjenih slatkišima i cvijećem, ples i pjevanje oko svibanjskog stabla te darivanje proljetnog cvijeća voljenima.
Blagdan ima korijene u rimskim i galskim tradicijama i bio je popularna sezonska proslava u srednjovjekovnoj Europi. Ovi običaji su se održali tijekom vremena, promičući jedinstvo i zajedništvo među ljudima diljem svijeta.
U kasnom 19. stoljeću ovaj je dan postao usko povezan sa borbom za radnička prava i razvoj sindikalnih aktivnosti.
Prve ideje o ograničavanju radnog tjedna na 40 sati pojavile su se početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji. U to doba galopirajuće industrijalizacije, šestodnevni radni tjedan s radnim danom od 10 do 16 sati bio je norma, a dječji rad – od 10. godine života – uobičajen. Središnja ideja o boljim uvjetima za radnike sažeta je tada u poruci „osam sati rada + osam sati kulture, rekreacije i rasta + osam sati odmora“.
Nakon više od 100 godina taj cilj je još uvijek aktualan. Nažalost još i danas u brojnim zemljama i/ili djelatnostima zaposlenici rade i po 10 sati, odmaraju se i spavaju do 6 sati, a ostalo je „privatno vrijeme“.
