Svaki narod ima svoje dobro poznate specifičnosti. Talijani imaju la dolce vita, Skandinavci čuveni hygge, Japanci kaizen. A Balkanci? Pa mi imamo pet rečenica koje su ušle u kolektivni DNK nacije. Površni promatrač bi ih nazvao lažima, ali time bi samo pokazao koliko zapravo ne razumije balkansku filozofiju života.
Nisu to laži već male, društvene skraćenice koje svi razumijemo i na kojima se temelji društveni život ove zemlje. Naučiš ih u djetinjstvu, koristiš čitav život, a možda je stiglo vrijeme da jednu od njih prestanemo izgovarati “u prazno”.
1. “Krećem za pet minuta”
Kraljica sitnih laži. Izgovara se dok još dok ležiš u krevetu, kraljica laži jer se njome često zavarava i samog sebe. U dubini duše znaš da za pet minuta možeš krenuti samo ako se prostor i vrijeme iskrive kao u Nolanovom filmu, ali savjest ti je mirnija ako se uvjeriš da je stvarno tako.
Srećom, svi ostali znaju da naših pet minuta traje između dvadeset i pedeset pet pravih minuta, što je sasvim dovoljno da se otuširaš, pogledaš prvo poluvrijeme doma, kreneš i onda odabereš jednu od dvije opcije kad stigneš: “nevjerojatno kakva gužva na cesti” ili “nevjerojatno koliko sam tražio parking”.
Pet minuta na Balkanu nije mjera vremena. To je emocionalna izjava o namjeri, isporučena od čovjeka koji duboko u sebi vjeruje da će jednog dana zaista krenuti za pet minuta i zato se nikad na njega ne možeš ljutiti.
2. “Ma samo ću jednu”
Rečenica odgovorna za tisuće mamurluka, izgubljenih subotnih jutara i poruka koje nikad nisu trebale biti napisane.
Jer u 19:30 je jedna. U 22:15 je “još samo ova.” U 00:40 netko objašnjava kako je trebao igrati za Real, ali mu otac iz principa nije htio podmititi trenera. U 01:20 dovršavaš kebab i govoriš si da od ponedjeljka stvarno krećeš zdravo.
“Ma samo još jednu” nije laž već ulaznica za večeri u kojima se najčešće stvaraju najbolja prijateljstva i uspomene.
3. “Pozdravljaju i oni tebe”
Kraljica telefonskih razgovora, smještena na sami kraj istog, kad se dvosatno telefonsko raspredanje o svemu i svakome treba završiti u pozitivnom tonu.
Telefone sa žicom zamijenili su mobiteli, svijet se promijenio iz temelja, ali jedno je ostalo: nitko nije prenio nikakve pozdrave.
Savršen zatvoreni sustav lažnih pozdrava koji funkcionira već generacijama. Perpetuum mobile laži – poput kutije keksa i kave koje godinama kruže od kuće do kuće, od domaćice do domaćice kao savršeni poklon koji nitko ne želi otvoriti, jer ćeš, ako razbiješ čarobni krug, onda trebati kupiti nešto kad ideš u goste idući put.
4. “Od ponedjeljka ću”
Apsolutni Everest samoobmane. Teretana, dijeta, čitanje knjiga, povrće, manje svega lošeg, više svega dobrog – sve to počinje u ponedjeljak. Uvijek u ponedjeljak.
Zapravo, nije ni laž ako nisi specificirao od kojeg ponedjeljka. Ponedjeljak ovdje nije dan u tjednu nego dozvola da si dopustiš uživati u čemu god bez grižnje savjesti.
5. “Dužan sam ti pivo”
Ovo je najstabilnija valuta, otporna na promjene tečaja i inflaciju. Njome smo platili svaki odvoz stare šute, svaku pomoć pri selidbi na četvrti kat bez lifta, svako objašnjavanje kompliciranih tablica u Excelu i svaku vožnju na aerodrom u gluho doba noći.
Kad naš narod kaže „Dužan sam ti pivo“ – on priznaje da si bio tu kad je trebalo. To je iskreno obećanje koje se nažalost često zagubi u svakodnevnoj trci za poslom i obavezama, ali dug ostaje.
