Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Badnji dan, dan uoči najvećeg hrišćanskog praznika – Rođenja Isusa Hrista, odnosno Božića.
Badnji dan se u pravoslavnoj tradiciji slavi prema julijanskom kalendaru i ima posebno, duboko simbolično značenje. Predstavlja vrijeme duhovne pripreme za Hristovo rođenje i obiluje posebnim običajima i ritualima koji doprinose prazničnoj atmosferi i jačaju osjećaj zajedništva među vjernicima.
Badnji dan prethodi Božiću, a obilježava se sječenjem Badnjaka, pripremom bogate trpeze, molitvom i okupljanjem obitelji. Ovi običaji stvaraju duh radosti, ljubavi i međusobne povezanosti.
U ranim jutarnjim satima, najstariji muški član domaćinstva odlazi da odsiječe hrastovo ili cerovo drvo, poznato kao badnjak. Naziv potiče od hrastove grane, svetog drveta kod Slovena, koju vjernici potom unose u svoje domove.
Badnjak se pali uvečer, na Badnje večer, i gori sve do Božića, simbolizirajući radost Hristovog rođenja. Ovaj običaj podsjeća na drvo koje su, prema predanju, pastiri donijeli Josifu i Mariji kako bi zagrijali pećinu u kojoj se Isus rodio.
Naziv badnjak povezan je s riječju “bdjenje”, jer se toga dana budno iščekivalo rođenje Hrista. U prošlosti, kada nije bilo električne rasvjete, domovi su se osvjetljavali svijećama, koje su istovremeno simbolizirale novi život i nadu.
Na Badnji dan ukućani ustaju rano; žene pripremaju božićni ručak, sređuju dom i spremaju večeru, jer je post i dalje na snazi. Badnja večera označava završetak četrdesetodnevnog posta, a ujedno se priprema i božićna pečenica.
