Danas je Treći je dan Božića, kad slavimo također i blagdan sv. Ivana Evanđelista, apostola kojega je Isus na poseban način ljubio.
Jučer, tj. odmah nakon Božića, slavili smo sv. Stjepana, đakona i mučenika, koji vjerojatno nije tjelesno ni poznavao Isusa Krista, ili – ako i jest – on ipak nije bio među Dvanaestoricom njegovih učenika, izabranih za apostolsku službu.
Sv. Ivan apostol bio je sin Zebedejev i Salome. Kao učenik Ivana Krstitelja, prvi je s Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijeg, svoga brata, rekli bismo, neko povlašteno mjesto.
Najveću je hrabrost pokazao kada je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem. Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra.
Za vrijeme prvog Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko 50. godine, ubraja se među stupove prvotne Crkve. Povjesničari kršćanske starine misle da je Ivan ostao u Svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Predaja iz II. st. tvrdi da je Ivan, počevši od 60. godine djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice.
Doživio je veliku starost te umro naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle, negdje oko 100. godine.
Osim evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su mu knjige pune najdublje teologije. Origen piše početkom III. st.: “Cvijet Biblije jesu evanđelja, a cvijet evanđelja jest Ivanovo evanđelje. Njegov dan slavimo na treći dan Božića, 27.
