Na inicijativu Vijeća Europe od 2001. Europski dan jezika obilježava se svake godine 26. rujna. Na svijetu postoji više od 6000 jezika, samo ih u Europi ima više od 220, a svi predstavljaju bogatstvo i raznolikost svojih kultura. Upravo je cilj Europskoga dana jezika osvijestiti važnost jezika kao jednog od najznačajnijih identiteta naroda i čovjeka.
Jezična raznolikost neizmjerno je bogatstvo, međutim globalizacija je dovela do velike zastupljenosti par dominantnih jezika, dok mnogim drugim prijeti izumiranje. Nekolicina europskih jezika je u opasnosti od izumiranja.
Njegovanje jezične raznolikosti i čuvanje jezične baštine nije važno samo zbog promicanja kulturne različitosti i tolerancije, već i zbog opasnosti od izumiranja gotovo polovice svjetskih jezika čime bi ljudska populacija izgubila neprocjenjivo bogatstvo.
Ovogodišnja tema Europskog dana jezika je “Jezici otvaraju srca i umove!”. Temom se želi naglasiti kako jezici povezuju ljude, potiču empatiju i pružaju dublje razumijevanje svjetske kulturne raznolikosti. Ključni aspekti ovogodišnje teme su:
- Emocionalna povezanost: Jezici imaju moć dotaknuti naše emocije, omogućujući nam da izrazimo osjećaje i povežemo se na dubljoj, ljudskijoj razini.
- Intelektualni rast: Učenje jezika širi naše horizonte, potiče našu kreativnost i pruža nam znanje i vještine potrebne za postajanje globalnim građanima.
- Izgradnja mostova: Tema potiče korištenje jezika kako bi se rušile barijere, poticalo međusobno poštovanje i ojačala empatija između različitih kultura i načina života.
Koji su službeni jezici Europske unije?
Dvadeset i četiri službena jezika EU-a su bugarski, hrvatski, češki, danski, nizozemski, engleski, estonski, finski, francuski, njemački, grčki, mađarski, irski, talijanski, latvijski, litavski, malteški, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski i švedski.
Tko odlučuje o službenim jezicima EU-a?
O tome jednoglasno odlučuje Vijeće Europske unije u kojem su zastupljene sve države članice. Prije pristupanja Europskoj uniji svaka buduća država članica određuje kojim se jezikom želi služiti kao službenim jezikom za potrebe Europske unije. Sve naknadne promjene, poput dodavanja novog službenog jezika ili ukidanja postojećeg, moraju jednoglasno odobriti sve države članice u Vijeću.
