Učiniti jezik poezije dostupnim svima to je jedan od izazova s kojima se pjesnici svakodnevno susreću. Upravo je to u svojim pjesmama uspjela ostvariti Ružica Dujmović – Krišto koja je sinoć mnogobrojnoj publici predstavila svoj prvijenac, zbirku pjesama “O svemu po malo, o jednom najviše”.
Ružica u svojoj zbirci piše o o ljubavi, obitelji, vjeri, rodnom kraju. Kako i sama kaže zbirka je nastala spontano. Uvijek je voljela pisati te se nadala da će napisati roman na neku temu, ali ju je poezija uvijek pronalazila, rime su je same našle i ona im se samo prepustila.
Autorica je počela pisati još u osnovnoj školi, ali su neke ozbiljnije pjesme nastale tek u srednjoškolskim danima s prvim simpatijama i ljubavima. Sazrijevanjem nastajale su i pjesme na druge teme kada se javljaju pjesme o obitelji, o djeci, vjeri i Bogu.
“Ako bih morala ovu zbirku opisati u kratko rekla bih da sam ja ova zbirka, jer su u nju utkani svi moji najdublji osjećaji, sve moje emocije, moja nadanja i strahovi. Osjećaji zahvalnosti i čežnje za domovinom i rodnim krajem.” – kazala je Ružica.
Zbirka je tako podijeljena na pet ciklusa – ciklus ljubavi, ciklus obitelji, o zavičaju i rodnom kraju, ciklus o Bogu i vjeri, te zadnji ciklus o anđelima.
Kako je kazala jedna od predstavljača zbirke, Bojana Štrbac: “Ovu zbirku treba čitati polako ili dva puta kao ja, s razumijevanjem i s poštovanjem prema onome o čemu se šuti između redaka, jer upravo tamo u tišini nalazi se ono jedno najljepše, srce majke koje nikad ne prestaje kucati za dom, za Boga, za obitelj, za svoju curicu i za svoga preminulog sina.”
Ivan volić, koji je napisao recenzije, ali i lektorirao navedenu zbirku pjesama naglasio je kako autorica potvrđuje da književnosti ima terapeutsko djelovanje, daje nam odgovore na našu patnju, pa i sreću.
“Ružica je izabrala poeziju kao svoje sredstvo kojim će tražiti odgovore i slaviti život. Stihovi će se, siguran sam, nastaviti nizati jer je ovom knjigom hrabro zakoračila u poetski svijet odakle se pjesnici više ne vračaju.”
Na promociji su pročitane i neke pjesme iz zbirke koje su izazvale mnoštvo emocija kod publike. Pjesnikinja je pjesmom o ubijenoj djeci u Vitezu koja su se nevino igrala na igralištu progovorila o ratnim strahotama koje su pogodile Lašvanske dolinu ali nju samu koja je bila prisiljena napustiti svoj dom. Vrhunac emocija donijela je pjesma koja govori o majkama svih anđela – djece koja su nažalost prerano preminula. Kako je to biti majka anđela Ružica je donijela na posebno osoban i emotivan način.
Emociju promocije zbirke pjesama dodatno su upotpunili Luka i Matea Popović koji su izveli dvije pjesme – “Dome moj” Olivera Dragojevića i “Pjesma sinu” Ive Jandrića.
Zbirka je izdana u nakladi Matice hrvatske Vitez.
