Ratari iz najveće žitnice u Bosni i Hercegovini dali su rok za formiranje realne otkupne cijene pšenice, a u suprotnom se spremaju na radikalne mjere koje podrazumijevaju i blokadu carinskih terminala. Semberski poljoprivrednici nalaze se na pragu žetve pšenice, koja se očekuje krajem lipnja, a pretpostavke su da će ovogodišnji prinos iznositi okvirno 500 kilograma po dulumu. Međutim, problem predstavlja adekvatna otkupna cijena koja još uvijek nije formirana, što ratare dovodi do velikih financijskih rizika, prenosi Večernji list.
– To je problem koji se mora riješiti. Ako je naša proizvodnja 25 posto potreba Republike Srpske, najrealnije je da u svakoj vrećici brašna bude upravo taj postotak domaće pšenice. Mislim da se time rješavaju svi mogući problemi – kazao je predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača Sela Semberije Boško Radić.
Ratari navode kako se nadležne institucije moraju izjasniti o cijeni te strateške kulture, a od mlinara traže da u idućih sedam dana izađu sa svojim prijedlogom.
– Ako se ovo pitanje ne riješi, stava smo da trebamo izaći i blokirati carinske terminale i spriječiti uvoz pšenice. Ako se odlučimo za blokadu, jedan dio poljoprivrednih proizvođača ići će blokirati i Gradsku upravu Bijeljine – upozorava Radić.
Dok poljoprivrednici pozivaju nadležne da utvrde otkupnu cijenu pšenice, mlinari kažu kako je za to još rano.
– Više neću pristati na to da se cijena pšenice formira nakon otkupa, kao što je to dosad bio slučaj. Realna cijena pšenice mogla bi zadovoljiti potrebe svih strana. Ako do toga ne dođe, moramo ići na radikalne korake. Poljoprivredni proizvođač više ne treba čekati milostinju i razmišljati o tome hoće li ga netko zbrinuti – istaknuo je poljoprivredni proizvođač iz Ragajevca Pejica Spasojević.
Repromaterijali za proizvodnju pšenice su za 30 posto skuplji u Bosni i Hercegovini u odnosu na zemlje regije, posebno Srbiju, dok bi otkupna cijena mogla biti niža. Proizvođači navode da u realnom okviru ona treba iznositi od 40 do 42 feninga po kilogramu jer bi ih sve ispod toga vodilo u čisti gubitak.
– Primjerice, u Srbiji imaju veće površine te je proizvodnja jeftinija u odnosu na našu. Neka realna cijena za manje kvalitetnu pšenicu treba biti 40, a za onu bolju 42 feninga – naglasio je Radić.
