Svake godine 12. lipnja u svijetu se obilježava Međunarodni dan borbe protiv dječjeg rada kako bi se podsjetilo na milijune djece koja su svakodnevno prisiljena raditi u uvjetima koji štete njihovu razvoju, sigurnosti i dostojanstvu. Dan je ustanovila Međunarodna organizacija rada (ILO) 2002. godine s ciljem podizanja svijesti o problemu dječjeg rada i poticanja međunarodnih i nacionalnih inicijativa za njegovo ukidanje.
Dječji rad i dalje je gorući globalni problem, i to ne samo u siromašnim državama. Prema posljednjem izvješću ILO-a i UNICEF-a, više od 160 milijuna djece u svijetu – gotovo svako deseto dijete – uključeno je u dječji rad. Od toga, oko 79 milijuna djece obavlja opasne poslove koji ih izlažu ozbiljnim fizičkim i psihičkim rizicima. Ove brojke predstavljaju porast u odnosu na prethodne godine, a pandemija bolesti COVID-19 dodatno je pogoršala situaciju jer su mnoge obitelji zbog gubitka prihoda bile prisiljene uključiti djecu u rad kako bi preživjele.
Kada govorimo o dječjem radu, važno je razlikovati prihvatljive oblike rada od onih koji predstavljaju izrabljivanje. Povremena pomoć u kućanstvu, volontiranje ili sezonski poslovi uz školu – ako su zakoniti i sigurni – ne smatraju se štetnim. Međutim, kada je riječ o radu koji:
- ometa redovito školovanje djeteta,
- ugrožava njegovo zdravlje, sigurnost i moralni razvoj,
- uključuje prisilu, zlostavljanje ili opasne uvjete rada,
… tada se radi o neprihvatljivom dječjem radu, koji je potrebno iskorijeniti.
Najčešće djelatnosti u kojima se djeca iskorištavaju su poljoprivreda, građevinarstvo, rudarstvo, tekstilna industrija i kućanske usluge, a sve češće i digitalno tržište rada. Djeca su često izložena dugim radnim satima, niskim nadnicama i radu bez ikakvih prava ili zaštite.
Dječji rad proizlazi iz dubljih društvenih, ekonomskih i političkih problema. Najčešći uzrok je siromaštvo – kada roditelji nisu u mogućnosti osigurati osnovne životne potrebe, djeca postaju ekonomski oslonac. Uz siromaštvo, važni čimbenici uključuju:
- nedostupan ili loš obrazovni sustav,
- oružane sukobe i migracije,
- nedostatak socijalne zaštite,
- diskriminaciju, posebno djece iz marginaliziranih skupina.
Iako u mnogim državama postoje zakoni koji zabranjuju dječji rad, njihova provedba često je slaba ili nedosljedna. Poseban izazov predstavlja neformalno tržište rada, koje je izvan institucionalnog nadzora i u kojem se dječji rad najčešće pojavljuje.
Dječji rad nije ograničen samo na zemlje u razvoju – prisutan je i u razvijenim društvima. U državama članicama Europske unije postoje strogi zakoni koji štite djecu, ali ni ti sustavi nisu imuni na zlouporabe.
Unatoč zakonskim okvirima, pravobraniteljica za djecu i organizacije civilnog društva povremeno upozoravaju na kršenja – osobito tijekom turističke sezone kada maloljetnici rade sezonske poslove bez ugovora ili u predugim smjenama. Također, pojavom djece influencera i digitalnog rada otvorena su nova pitanja vezana uz regulaciju dječjeg angažmana na društvenim mrežama.
Međunarodni dan borbe protiv dječjeg rada nije dan za slavlje, već dan za podsjećanje i djelovanje. Podsjećanje na milijune djece koja umjesto školskih knjiga u rukama drže alat. Na djecu koja umjesto igre rade na poljima, u tvornicama ili u ulicama velikih gradova. To je dan kada trebamo svi zajedno reći: djetinjstvo nije vrijeme za rad.
Borba protiv dječjeg rada zahtijeva predanost svih razina društva – od međunarodnih organizacija, preko državnih institucija, pa sve do svakog pojedinca. Samo zajedničkim djelovanjem možemo stvoriti svijet u kojem nijedno dijete neće morati raditi da bi preživjelo.
