Svjetski dan osoba sa Downovim sindromom (WDSD), obilježava se od 2012. godine, 21. dana u trećem mjesecu, koji je simbolično odabran zbog utrostručenja (trisomije) 21. kromosoma-uzroka Downovog sindroma.
Obilježavanjem Svjetskog dana sindroma Down želi se upoznati i upozoriti na ovaj poremećaj te potaknuti na veće poštivanje prava ljudi s Downovim sindromom, potaknuti razumijevanje i nastojanje za poboljšanjem njihovog položaja u društvu. Odgovornost za to leži u nadležnim državnim institucijama, organizacijama civilnog društva i svima nama.
Osobe s Downovim sindromom su tople, dobrodušne, vedre, vesele, komunikativne, kreativne, no većini njih je čitav život potrebna podrška, njega i pomoć. Osim kroz javne institucije, integriranje redovnu nastavu odgojno-obrazovnih ustanova uz podršku pomoćnika u nastavi. Podržimo ih noseći na njihov dan simbolične šarene čarape koje oni sami ne mogu upariti!
Tretman osoba sa Downovim sindromom u svijetu nije adekvatan. Često im je uskraćeno kvalitetno obrazovanje, kvalitetna zdravstvena njega, prilika da rade i zarade vlastita sredstva za život.
Također, osobe s Downovim sindromom svakodnevno se susreću sa stereotipima, što može dovesti do potcjenjivanja, isključivanja, lošeg postupanja pa čak i zlostavljanja. WDSD poziva na pridruživanje u stvaranju jedinstvenog, globalnog glasa, koji se zalaže za prava, uključenost i dobrobit osoba s Downovim sindromom.
Downov sindrom nastaje zbog viška kromosoma – osobe sa Downovim sindromom imaju 47 kromosoma, tj. umjesto 46 imaju dodatni kromosom na 21. paru, zbog čega je Downov sindrom poznat i kao trisomija 21. Dobio je ime po dr. Johnu Langdonu Downu koji ga je prvi opisao.
Javlja se kod svih etničkih i društvenih grupa, kao i kod roditelja svih dobnih grupa. Šansa za rađanje djeteta sa Downovim sindromom raste sa majčinom dobi. Međutim, oko 50% beba rođenih sa Downovim sindromom dobile su majke mlađe od 35 godina. Downov sindrom može se otkriti prenatalno ili pri rođenju, a potvrđuje se analizom krvi.
Kada se beba sa Downovim sindromom rodi, ne postoji način da se utvrdi koji nivo poteškoća može imati. Ono što se događa nakon rođenja je od velike važnosti jer će obiteljski, okolinski, kulturni i društveni faktori oblikovati njihov život.
Uz odgovarajuće medicinske intervencije i liječenje, većina ljudi sa Downovim sindromom mogu imati kvalitetan život. Prije nekoliko desetljeća ljudi s Downovim sindromom živjeli su samo oko 25 godina, a sada taj prosjek iznosi 60 godina. Međutim, kao ni kod bilo koga drugoga, ne postoji određen životni vijek i neke osobe s Downovim sindromom doživjele su i svoje 70-e.
