Iako će neki već dan nakon Božića maknuti blagdanske ukrase, većina se svom božićnom drvcu divi do 6. siječnja, odnosno blagdana Sveta tri kralja ili Bogojavljenja. Možda ste nekad čuli da se spominje ’12 dana od Božića’; prema kršćanskoj se tradiciji 12 dana nakon Božića obilježava dan kad su tri kralja – Gašpar, Melkior i Baltazar – došli u Betlehem pokloniti se malom Isusu.
Tri kralja ili mudraca u Evanđelju se nazivaju i grčkom riječju ‘magoi’ koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci ili ‘oni koji čitaju zvijezde’, a tako se zvalo one koji su mogli u prirodi vidjeti razne znakove i upozorenja. Na blagdan Sveta tri kralja uklanjaju se borovi i božićni ukrasi i s većine gradskih trgova i ulica, jer taj dan označava i kraj božićnog vremena.
No tradicija je negdje drugačija pa na vatikanskom trgu veliki bor i jaslice ostaju tijekom cijeloga siječnja. Razlog je taj što je ‘službeni’ kraj božićnog slavlja tek 2. veljače, na blagdan Svijećnice ili Prikazanje Gospodinovo u Hramu. Taj se blagdan tradicionalno u Crkvi slavi četrdeset dana nakon Božića, spaljuju se božićna drvca, a njihov se pepeo posipa po vrtovima i poljima da zemlja bolje rodi.
Prema kršćanskoj tradiciji postoje tako dva dana kad je ‘prikladno’ ukloniti božićne ukrase – na blagdan Sveta tri kralja 6. siječnja i na blagdan Svijećnice (Prikazanje Gospodinovo u Hramu) 2. veljače.
Blagdan Sveta tri kralja posvećen je inače i blagoslovu vode (Tri kralja ili Vodokršće) pa nakon tog dana počinje i blagoslov obitelji i domova blagoslovljenom vodom, no u nekim se katoličkim župama za početak blagoslova više ne čeka Bogojavljenje, već se s tom tradicijom počinje netom nakon Božića.
