Radnici AD Rudnik Boksit “Srebrenica” već tri i po godine proživljavaju pravu agoniju. Budući da je već bio prosinac, nije im isplaćena 18. plaća, a za cijelo ovo razdoblje nisu im uplaćeni ni doprinosi, što doslovno znači da su prepušteni sami sebi. Nemaju zdravstveno osiguranje, a samim time ni novac s kojim bi sebi i svojim obiteljima mogli osigurati iole dostojanstven život čovjeka koji inače živi i radi u Bosni i Hercegovini. Direktor tvrtke izbjegava susret s njima, većina radnika niti ne ide na posao jer im je tako rečeno, a iz resornog ministarstva dobili su samo prazna obećanja. Jedino što su sindikalci poduzeli bilo je pozivanje inspekcije koja je utvrdila greške na terenu, no unatoč tome rješenje problema se ne nazire.
Pojašnjenja radi, tvrtka “Lein” većinski je vlasnik poduzeća AD Rudnik boksit “Srebrenica”. Zahvaljujući koncesiji koju AD Rudnik Boksit “Srebrenica” ima za eksploataciju rude boksita, “Lein” posluje bez problema dok je navedeni rudnik u krizi. S druge strane, kompanija “Lein”, odnosno Rudnik boksita iz Srebrenice, dugogodišnji je poslovni partner kompanije “Alumina” u nabavi rude boksita.
Tvrtka ima 11 zaposlenih djelatnika
Rudnik boksita AD “Srebrenica” posluje dugi niz godina. Trenutno zapošljava oko 11 radnika – jedan dio u upravi, a drugi u rudniku.
Četiri radnice, od kojih su tri zaposlene u administraciji direkcije tvrtke, a jedna je higijeničarka, odlučile su se izboriti za svoja prava. Govorili su o problemima s kojima se susreću, međutim, uz svu njihovu volju i borbu, nažalost, ne vide pomake.
“Bilo je problema i prije, ali nikada kao sada”
Zaposlenica NS-a (identitet poznat redakciji N1) u ovoj tvrtki radi više od 17 godina kao referent zaštite na radu. Iako je i ranije bilo određenih problema, kako nam je rekla, tvrtka nikada nije bila u ovakvoj krizi.
“Plaće su nam uvijek kasnile, ne dobijemo dva mjeseca, pa dobijemo treći, ili ne dobijemo mjesec dana, pa sljedeći, i taj problem se vukao godinama. Prije dvije i pol godine plaće su počele sve više kasniti, pa je na kraju došlo do 12 plaća, evo sad je na pragu 18. plaća da kasni. Zadnju plaću smo primili u ožujku ove godine za svibanj prošle godine. Od tada nismo dobili nijednu marku. Nas četiri žene se borimo s tim, ali nemamo podršku kolega u rudniku “, rekla je.
Kako ističe, Mladen Radić, direktor ove tvrtke, poručio je njoj i njezinim kolegama u direkciji da ne dolaze na posao, već da dežuraju i da se po potrebi “pojavljuju” na radnom mjestu. Kaže da ga je posljednji put vidjela u siječnju ove godine.
“Od tada nam se javio možda jednom ili dvaput nakon što smo mu poslali poruku. Obično se ne javlja i dolazi da nam objasni situaciju, da nam kaže što da radimo, kako da postupimo. Čak nam je i odobrio i rekao nam da dežuramo i da dolazimo na posao samo po potrebi jer nemamo primanja. Međutim, mi tu odluku nemamo u pisanom obliku, ona nikada nije ostavila pisani trag. Ne možemo ni napraviti ništa, ima radnika koji su tužili tvrtku prije 10-12 godina, dobili su tu parnicu, ali nikad im ništa nije isplaćeno. Naš račun kao AD Rudnik boksit ‘Srebrenica’ je blokiran prije možda pet-šest godina i više. Posljednjih godina plaće smo primali preko tvrtke Lein, što se može dokumentirati bankovnim podacima” , pojasnila je dodavši da su ih kao datume svi zaboravili:
“Uopće, nitko nam se ne obraća kao da nismo zaposlenici ove tvrtke. Nemamo ni zdravstveno osiguranje, djeca mi plaćaju liječenje, u Sarajevu imam pravo na liječenje, i to samo bolničko kao pacijent povratnik. A evo, samo kad doktoru kažem ‘dobro jutro’, platim 30 KM jer plaćam punu cijenu. Da mi djeca ne rade, ne bismo se mogli ni liječiti. Suprug mi je umirovljenik i onkološki bolesnik, a i ja sam bolesna. Čak i da danas muž radi za jednu plaću, to je ništa, a svi idemo raditi za tu plaću i ni za što drugo. Kad bih sad dobrovoljno dao otkaz na poslu, ne bih mogao ništa postići. Ne mogu ostvariti svoja prava ni na birou ni na socijalnoj zaštiti jer sam svojevoljno napustio posao, a tri godine i pet mjeseci nisu nam uplaćeni doprinosi. Provjerio sam u PIO-u i službena informacija je da doprinosi nisu uplaćeni 41 mjesec” , istaknuo je naš sugovornik.
Kako ističe, radnici samo žele da se ostvare njihova prava.
“Mi zapravo tražimo da nam se zakonito uplate prihodi i doprinosi. Ako smo tehnološki višak, neka nas zakonski otpuste i pošalju na biro. Ništa drugo nas ne zanima niti tražimo išta drugo. Zašto nam naša djeca moraju davati novac kad primaju plaću i pomažu nam. Oni ne moraju, oni to žele i rade, ali nama kao roditeljima nije lako. Najlakše je dobiti radnu knjižicu, ali ne dobijem ništa jer nemam staža, zdravstveno osiguranje nije plaćeno, ne znam ni hoću li moći do mirovine. Razgovarali smo i sa Petrom Đokićem, ministrom rudarstva i energetike RS. On je otišao u Bratunac i mi smo otišli i imali smo nekoliko minuta da razgovaramo s njim. Rekao nam je da pomognemo, ali konkretan odgovor od njega nikada nismo dobili” , rekla nam je radnica NS-a
Staž nije povezan, upitne su i mirovine
Njen kolega DK u ovoj firmi je zaposlen 27 godina, točnije od 1997. godine, također u administraciji. Kako nam je rekla, trenutno ima 54 godine i za otprilike pet godina mogla bi ostvariti pravo na mirovinu, no problem je što im staž nije vezan uz prestanak uplate doprinosa.
“Bili bismo sretni da možemo raditi i dočekati mirovinu. Jučer sam bio sa kolegama u PIO Srebrenica gdje nam je rečeno da nam doprinosi nisu uplaćeni tri godine i pet mjeseci. Firma mi duguje 17 plaća, a posljednju sam dobio 27. ožujka ove godine za svibanj prošle godine. Nemamo zdravstveno osiguranje, ne možemo ovjeriti knjižice. Uz 17 plaća, duguju mi još toliko toplih obroka. Stvarno je teška situacija za nas radnike. Sve imamo djecu i obitelj koja nam pomaže, ali ipak smo žene koje idu na posao i bile bismo sretne da imamo vlastita primanja i da ne moramo čekati da nam djeca kupe hranu i plate obveze, pa makar jedno od nas ima zdravstvenih problema, onda možete i sami zamisliti koliko je sve to teško. Ako moram ići liječniku, moram platiti punu cijenu kao da nisam zaposlen jer nemam osiguranje. A i kad mi trebaju, moram kupiti tablete, a tko je danas potpuno zdrav?” , upitala je razočarana radnica.
“Doveli su nas dotle da nemamo dostojanstven život”
MN je od 1988. godine zaposlena kao tajnica u ovom poduzeću punih 36 godina. Iako je sada velika kriza, prisjeća se da je u ovoj tvrtki bilo i lijepih vremena.
“Sve što nam se događa je strašno. Sjećam se lijepih vremena u ovoj firmi, radnicima je bilo dobro, primali smo redovne plaće, imali smo sve. Posljednjih pet-šest godina često nam kasne plaće i doprinosi, a zadnjih tri godine i pet mjeseci uopće nam nisu isplaćene niti smo primili plaće. Ove godine u ožujku dobili smo jednu plaću za prošlu godinu i također zaostale plaće za cijelu ovu godinu i sedam plaća iz prošle godine. Sada sa 36 godina staža ne mogu nigdje, ne mogu otići na biro da primim bar nešto jer mi nisu uplaćeni doprinosi, ne mogu se liječiti, nemam karticu, sve moram platiti. Ostao sam bez ičega. A u firmi nas vode na posao, a ne primamo ništa, čak ni socijalnu pomoć. Nemamo se kome obratiti i ne znamo što da radimo. Nisam dobrog zdravlja, pijem tablete za tlak i srce i sve kupujem kod doktora i ne odem niti jednom na pregled i prepišu mi terapiju i kupujem tablete da nemam dodatno platiti preglede. Doveli su nas dotle da nemamo ni dostojan život. Imam obitelj, da nema supruge i dvoje djece, ne bih mogao kupiti ni tablete – rekao je naš sugovornik.
S druge strane, radnica DK nije imala vremena ni da se prisjeti dobrih vremena u ovoj firmi, barem kada su radnička prava u pitanju, budući da je prije tri godine primljena na mjesto higijeničarke. Za to vrijeme nije primila niti jednu plaću, nema zdravstveno osiguranje, a zaposlena je i u jeku najvećih problema u ovoj tvrtki.
“Doslovno kad sam došao u firmu, nisam ništa ni dobio, ništa mi nije plaćeno, i to je strašno, gore ne može biti. Imam 41 godinu i udata sam u Srebrenicu, gdje živim 16 godina. Radila sam u trgovini i nisam se vratila tom poslu nakon što sam rodila. Kada su djeca malo porasla, počela sam raditi kao higijeničarka u firmi AD Rudnik boksit ‘Srebrenica’. Nažalost, radim tri godine, nemam 17 plaća, a nepravedno je i što su me zaposlili iako su znali da je tvrtka u krizi. Imam dvoje mlađe djece, muž mi radi u drugom rudniku i srećom ima redovna plaća i od toga živimo. Teško je živjeti s jednom plaćom, razmišljate gdje ćete koju marku potrošiti. Da sam imala ikakvu priliku za bolji posao, otišla bih iz ove firme, ali nažalost nije tako” , naglasila je.
O svemu je obaviješten sindikat, zatražen je inspekcijski nadzor
O ovoj situaciji obaviješteni su nadležni sindikati koji su pozvali poreznu i inspekciju rada Inspektorata Republike Srpske i prijavili im problem. Radenko Smiljanić, predsjednik Granskog sindikata metalske industrije i rudarstva Republike Srpske, za N1 je rekao da su ih radnici nešto kasnije obavijestili o agoniji koju prolaze, ali da su, kada su saznali, kao sindikat učinili što su mogli.
“Malo kasno smo dobili informaciju o ovoj situaciji od radnika, a kada smo čuli odmah smo reagirali. Zvali smo poreznu i inspekciju rada. Inspekcija rada izašla je na teren prije 15 dana, napravljen je zapisnik i dat nalog da se odmah isplate tri plaće radnicima i da se daljnja isplata dogovori sa sindikatom, ali da to bude zakonska obveza jer je slijedi radnik. U međuvremenu sam se čuo s direktorom tvrtke koji je rekao da je u fazi rješavanja isplate te tri plaće te da će redovitu isplatu riješiti naknadno. No, to je u postupku rješavanja, a dobio sam informaciju da još nije isplaćena niti jedna od tri plaće. Neću ništa raditi bez sindikalne organizacije u poduzeću, razgovarat ću s njima i dogovoriti što učiniti – treba li dati više prostora direktoru ili treba reagirati na drugi način i uključiti kompletan Savez sindikata RS i pozivati sve redom na sjednici Skupštine RS kako bi reagirali nadležni ministri. Dakle, upućen je zahtjev tim inspekcijama i razgovarao sam s ravnateljem koji mi je rekao da će riješiti situaciju za 10 do 15 dana, ali sada je prošlo 15 dana i još ništa nije riješeno. Pričekat ćemo još koji tjedan da vidimo što će biti, ali trebao je to već riješiti, ali očito nema šanse, ali vidjet ćemo, možda se iznenadimo. Ovdje imamo situaciju da 17 plaća nije isplaćeno, to je nevjerojatno. Ako nadležni to dopuste, onda ne znam što bih rekao ”, rekao je Smiljanić.
Zanimalo nas je kako je ova tvrtka do sada poslovala, a da nije propala, budući da je u zavidnom položaju? Smiljanić je dao svoje obrazloženje.
“U Zvorniku je bila prethodna uprava ‘Alumine’ i oni su glavni kupci rude boksita iz Srebrenice. I tada je bilo nekvalitetnog boksita, ali nekako ga je prošla uprava ‘progurala’. I tada je to bilo na štetu ‘Alumine’, ali da bi se AD Rudnik boksit ‘Srebrenica’ održao u životu. No, kada je nova uprava ‘Pavgorda’ ušla u ‘Aluminu’, budući da je riječ o privatnoj tvrtki, ne želi ‘skočiti sam sebi u želudac’ i zahtijevati kvalitetu boksita kakva treba biti. Pošto to u rudniku ne mogu ispoštovati, onda kalkuliraju i onda kada nemaju novca i ne mogu isporučiti boksit, onda idu na štetu radnika, pa im plaćaju nešto u koverti i tako se sve odvijalo. Tada su radnici šutjeli, nisu htjeli paničariti oko toga, a onda sam prije mjesec dana doznao da im kasni 17. plaća. Nisam mogao vjerovati, to je strašno. Kada su u pitanju neisplate plaća radnicima, lako mogu reći da rudnik ne radi dobro i da je u teškoj situaciji, ali bilo je vrijeme kada je rudnik dobro poslovao i moglo se imati sredstava za radnika. Uglavnom, poslodavac u ovom trenutku nema konkretan razlog, samo navode da su u teškoj situaciji, da isporučuju male količine boksita i da ne znaju što učiniti. Ne znaju ni kako nastaviti svoj posao i u kojem smjeru krenuti. Nadaju se da će pronaći kvalitetniji boksit koji će zadovoljiti zahtjeve Pavgorda i Alumine. Kada isporuče taj boksit, podmirit će sve što duguju ”, pojasnio je.
Ministar Đokić je obećao pomoć – sve ostalo je na njegovoj riječi
Smiljanić je istaknuo i da je resorni ministar Petar Đokić obećao riješiti ovaj problem, ali da je na kraju sve ostalo samo na njegovoj riječi. Osim toga, upitno je i u kojem će smjeru ići tvrtka AD Rudnik boksit “Srebrenica”.
“Mislim da je direktor u dilemi treba li tvrtka uopće raditi ili ne. Ako bi se dogodilo da se tvrtka likvidira – zatvori, onda bi država trebala preuzeti ‘teret’ radnika, što podrazumijeva njihov daljnji status, uvezivanje staža, stvaranje mirovinskih mogućnosti, isplatu zaostalih plaća i drugo. Postoje resorna ministarstva koja trebaju omogućiti radnicima da se riješe njihova prava koja su do sada stekli “, rekao je Smiljanić.
Na teren je izašla samo inspekcija rada
Rade Grujičić, predsjednik Sindikata AD Rudnik boksita “Srebrenica” kazao nam je da su sindikati uputili dopise inspekcijama, ali da je na teren izašla inspekcija rada, ali ne i porezna.
“Trenutno nema naznaka da će se ova situacija promijeniti. Sindikat je poslao dopise inspekcijama. Mislim da je inspekcija rada izašla na teren, ali ova druga, porezna, nije. Inspektor rada je dopisom naložio isplatu tri plaće, ali to nije učinjeno. Sindikat je u ovoj situaciji napravio ono što je bilo u njegovoj moći, što je dalje na državi. Mi smo mala firma sa 11 zaposlenih, izgleda da smo svi nebitni u ovoj zemlji i da nas nitko ne zanima niti želi pomoći. Posjetio nas je resorni ministar Petar Đokić, upoznat je s ovom situacijom, međutim, pomaka nema. Znam da smo radili i poslovali zadnje dvije-tri godine, bilo je problema, ali je bilo dovoljno proizvodnje da se izbjegnu ti zastoji. Nemamo zdravstveno osiguranje, ja posebno plaćam i kupujem inzulin i sve ostale tablete koje trebam. Doktor mi ne može izdati ni recept jer su to digitalne knjižice ”, rekao je Grujičić.
Istaknuo je i kako u tvrtki radi 29 godina kao voditelj smjene.
“Bilo je kriza u firmi, ali nikad ovakve. Plaće su kasnile, ali nikad ovako, kasni nam 17 plaća, a kako je prvi u mjesecu već prošao, kasni nam već 18. plaća. Država je to napravila za sebe, promijenila je zakon o zdravstvenoj zaštiti, ne tjera poslodavce da plaćaju doprinose radnicima, tako da čovjek koji sada boluje od bilo koje bolesti ne može se liječiti jer mora platiti, a ne može ni kupiti neke lijekove jer ih nema u slobodnoj prodaji, a liječnik ne može ni recept prepisati pa je osuđen na smrt. A da danas odem na posao treba mi minimalno 10 KM da kupim hranu. Zamislite, ja od 26. ožujka, kad nam je isplaćena zadnja plaća, idem na posao, kupim hranu, a ne dobijem ništa. Ne samo da sam u minusu, nego plaćam da radim, umjesto obrnuto – da sam plaćen za ono što radim. Radio sam do kraja mjeseca da ću doći, ali nakon 1. prosinca ne idem jer stvarno više ne mogu. Žao mi je kolega, a onda i sebe, tamo sam proveo 29 godina, to mi je druga kuća” , rekao je Grujičić i dodao:
“Kao predsjednik saveza napravio sam sve, nema nadležne institucije koja o ovome nije obaviještena, drugo ne mogu. Tu je država direktno kriva jer ne provodi svoje zakone. Ministar Đokić nas izbjegava, a kolegama je rekao da je tu nemoćan. Zamislite da je on kao resorni ministar nemoćan, što mi radnici možemo učiniti. I čudi me da porezna inspekcija nije izašla na teren, da imam tvrtku i da tako poslujem, izašli bi na teren zatvoriti i napisati mi kaznu”.
Direktor tvrtke tvrdi da se problem rješava, no od Đokića nismo dobili odgovor
Sukladno svemu navedenom, važno je istaknuti da je, prema zapisniku o inspekcijskom nalazu u koji smo imali uvid (fotografije dokumenata u nastavku teksta), između ostalog navedeno da je inspekcijski nadzor obavljen je 7. studenog ove godine. Izjavu je dao jedan od zaposlenika koji je opisao činjenično stanje, a direktor tvrtke Mladen Radić obećao je da će dostaviti svu potrebnu dokumentaciju i prisustvovati sljedećem nadzoru budući da je ovaj prekinut jer on nije bio u tvrtki. prostorija jer mu je ured u Zvorniku.
