Iako ne zvuči kao prevažno pitanje, desetljećima su znanstvenici bili uvjereni da se prsti na rukama i nogama u vodi smežuraju zato što vanjski sloj kože upije vodu i nabubri, ali nije tako. Naime, taj sloj kože čvrsto je vezan za sloj ispod i ne može tek tako da se širi.
Osnovu za to vjerojanje stvorili su znanstvenici još 1935. godine jer su primijetili da se prsti na nogama ili rukama neće smežurati neovisno koliko dugo stoje u vodi ako im je određeni živac oštećen. Tada su došli do zaključka da se to događa zbog reakcije vegetativnog živčanog sistema u tijelu koji je zadužen i za kucanje srca, disanje.
Neurolozi su sad skloni da vjeruju da to ima evolucijsku pozadinu, odnosno prsti se smežuraju jer tako bolje prijanjaju uz mokru površinu – lakše uhvate ribu, stabilniji su na vlažnim površinama i tako dalje.
Prije nekoliko godina urađen je niz istraživanja na tu temu. U jednom istraživanju zamolili su dobrovoljce da hvataju mokre i suhe predmete u dva slučaja – ako su im prsti naborani od vode i ako su suhi. S naboranim prstima bili su puno brži u sakupljanju mokrih predmeta i to za otprilike 12 posto, prenosi Bright Side.
Usporedili su to s gumama na automobilu. Ako su žljebovi dovoljno duboki, guma će dobro prianjati uz površinu. Svi znamo kakav je slučaj s ‘ćelavim gumama’.
Jednako je i s prstima. Ako imaju dublje žljebove voda će proći kroz njih i bolje će prianjati uz mokru površinu. Zaključak znansvenika je taj da prsti u vodi ne nabubre već se smanje zbog krvnih sudova koji se u njima stežu pa se koža zbog toga nabere.
