Stotine pacijenata u BiH čekaju na transplantaciju koja bi im promijenila život. U susjednim zemljama se godišnje izvrši oko 300 transplantacija, a u BiH do deset. No, ulaskom u mrežu Eurotransplanta sve bi se moglo promijeniti.
“Bosna i Hercegovina konačno ide ka članstvu u Eurotransplantu” – vijest koju je Saša Magazinović objavio na društvenim mrežama probudila je nadu u oporavak onih koji čekaju na transplantaciju. Trebalo je trinaest godina da Vijeće ministara pristane poslati pismo namjere u ime države Bosne i Hercegovine.
“Eurotransplant će biti zainteresiran da ima ime i prezime u državi, a unutarnje uređenje u tom smislu formiranja ministarstva ih ne zanima i neće ga nametati. Što se dogodilo u međuvremenu, pa vjerojatno im je proradila savjest, puno smo pričali, molili, ajde, na kraju mi je drago što se dogodilo, što ne znači da je sutra i da ne trebaš napraviti puno postati članica Eurotransplanta”, kazao je tada Magazinović za N1.
Elvir Ćuzović svaki drugi dan provede četiri sata na dijalizi, ali ova najava tračak je nade. “Trenutno sam na dijalizi, samo želim doma. I tako već 24 godine. Nitko ne zna kako je to. Čemu da se nadamo? Bio bi veliki uspjeh da se to dogodi. Iako, ne daj Bože, s ovakvim stanjem, s ovoliko godišnjih transplantacija godišnje, mislim da nas neće primiti, neće nas još dugo primiti”, naveo je Ćuzović.
Jedan od najtežih uvjeta bit će osigurati stopu od deset donora na milijun stanovnika – kaže predstavnik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika iz RS-a.
