Danas, 4. prosinca, navršava se godinu dana od jednog od najznačajnijih datuma za sevdalinku, ali i cijeli kulturno-umjetnički identitet našeg društva i države.
Toga dana je jedan cijeli tim, ali i sve ljubitelje tradicionalne bosanske pjesme, obradovala vijest koja je stigla iz Organizacije Ujedinjenih naroda za edukaciju, znanost i kulturu (UNESCO). Nakon dugotrajnog procesa sevdalinka je uvrštena na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Bez sumnje, riječ je o jednom od najvećih priznanja za sevdalinku na svjetskom nivou.
Ona je kroz stoljeća oblikovala samu sebe i pronašla je svoje zasluženo mjesto u bosanskohercegovačkom društvu, ne samo kao kulturno-umjetnička pojava, već kao neizostavan dio identiteta i nešto po čemu će se naša domovina i njeni građani prepoznavati širom planete Zemlje. Činjenica da je postala predmetom brojnih znanstveno-istraživačkih radova i poduhvata, ne samo u našoj domovini već i šire, dovoljno govori o tome koliki značaj i uticaj ima.
Našu sevdalinku popularizirala su legendarna imena poput Himze Polovine, Nade Mamule, Zaima Imamovića, Safeta Isovića, Bebe Selimović, Zehre Deović, Nedžada Salkovića i Mehe Puzića…, a današnji najuspješniji izvođači su Amira Medunjanin, Damir Imamović, Božo Vrećo, Divanhana… koji sevdah, u različitim oblicima, na oduševljenje mnogih pronose planetom.
Ali mnogo entuzijasta koji su svoje karijere i živote na ovaj ili onaj način posvetili sevdalinki znali su da ona zaslužuje i više od toga. Zbog toga je odlučeno da se, nakon što je prije 15-ak godina uvrštena na nacionalnu UNESCO-ovu listu spomenika nematerijalne kulturne baštine, krene u proces u kojem će sevdalinka biti prepoznata na još većem nivou.
