Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. listopada i posvećen je podizanju svijesti o pravima i potrebama slijepih i slabovidnih osoba. Bijeli štap je međunarodni simbol neovisnosti slijepih osoba. Koristi se kao pomagalo za kretanje i orijentaciju, ali i kao jasan znak drugima u prometu i svakodnevnom životu da osoba ima oštećenje vida.
Ciljevi obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa su: Podizanje svijesti o izazovima s kojima se susreću slijepe i slabovidne osobe. Promocija prava na ravnopravan pristup obrazovanju, zapošljavanju, informacijama i javnim prostorima. Podsjećanje društva na važnost pristupačnih tehnologija, infrastrukture i usluga.
Kratka povijest: Dan bijelog štapa prvi put obilježen je 1964. godine, kada ga je proglasio tadašnji predsjednik SAD-a Lyndon B. Johnson. Od tada je ovaj datum prihvaćen i u mnogim drugim državama širom svijeta. Datum, 15. listopada prilika je za organizaciju raznih javnih događaja, radionica, edukacija i kampanja koje promiču uključivost i ravnopravnost slijepih osoba u društvu.
Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, dala je gospođica Guilly d’Herbmont, 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je 39 milijuna slijepih te je tako prevalencija sljepoće oko 5 na 1.000 stanovnika.
Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, raznih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.
Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Ovoj populaciji moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta.
