Kada većina ljudi pomisli na Popaja, vjerojatno se sjetimo snažnog mornara koji dobiva nadljudsku snagu zahvaljujući konzervi špinata.
Međutim, prava inspiracija za ovog živopisnog crtanog junaka bio je neko tko je bio poznat kao borac – i to prije svega nakon nekoliko pića – ali sigurno ne zbog ljubomore oko Olive Oyl.
Frenk “Roki” Figel, koji je bio Sloven, odnosno rodom iz Poljske, bio je dugogodišnji stanovnik Chestera u Illinoisu i svakako nije bio mornar. Sa svojih 180 cm visine i oko 80 kilograma, mnogi su vjerovali da je Roki mogao postati prvak u boksu da je tim putem krenuo, umjesto što je svoje vještine koristio u kavanskim tučama. Umjesto toga, tijekom ranih 1920-ih, te česte tuče donijele su mu reputaciju koja se proširila daleko van okruga – i nastavila da živi i nakon njegove smrti 1947. godine.
Kada nije boravio po kavanama, Roki je radio kao fizički radnik i bio poznat po tome što je demonstrirao svoju snagu i izdržljivost, čak i tijekom dugih i napornih radnih dana. Usprkos svojoj snazi i pijanom junačenju, Roki je volio djecu i često im dijelio bombone i slatkiše. Jedno od te djece bio je i crtani umjetnik i tvorac Popaja – E. C. Segar.
Kada je Segar 1929. godine stvorio svog uskoro legendarnog strip-junaka, uzeo je ne samo Rokijevu snagu i sklonost ka svađama, već i njegov fizički izgled. Baš kao i mornar koji obožava špinat, i Fiegel je bio mrzovoljni, jednooki čovjek s lulom i istaknutom vilicom.
Segaru je za njegov strip “Thimble Theatre”, koji se svakodnevno objavljivao, bio potreban mornar za epizodu od 17. siječnja 1929. godine. Popaj je regrutiran s lokalne luke da bi odveo glavnog junaka, Kastora Oyla, na otok. Segar je Popaja modelirao po Figelu, vjerojatno misleći da će tog mornara ubrzo zaboraviti – ali se desilo upravo suprotno.
Čitatelji nisu zaboravili. Novine su počele da traže povratak Popaja, i samo nekoliko mjeseci kasnije, Segar je udovoljio tim zahtjevima. Čitatelji su toliko zavoljeli mornara Popaja da nije prošlo mnogo vremena prije nego što je on postao glavni lik čitavog stripa. A koliko vas koji ovo sada čitate uopće i zna da je Kastor Oyl ikada postojao?
Popajeva popularnost eksplodirala je tijekom 1930-ih, ali u svom rodnom Chesteru u Illinoisu, Rocky Fiegel je nastavio da radi razne fizičke poslove i da se tuče po barovima. Nije imao pojma da je upravo on – makar vizualno – poslužio kao inspiracija za jednog od najpoznatijih strip junaka u Americi, koji se pojavljivao u 500 novina širom zemlje i u animiranim crtanim filmovima.
Segar je preminuo od leukemije 1938. godine, u 43. godini života. U Chesteru, Fiegel je tada imao 69 godina i bio je i dalje žilav i živahan kao i ranije. Tek tada je saznao koliko je zapravo bio blizak čuvenom mornaru iz svog grada. U znak sjećanja na Popajevog tvorca, list St. Louis Post-Dispatch, najbliže velike novine Chesteru, objavio je fotografiju Fiegela kako sjedi u stolici za ljuljanje s lulom u ustima, uz napomenu da je upravo on bio inspiracija za Segarovog legendarnog junaka.
Nitko zapravo ne zna kakav je utisak to ostavilo na Rockija. Neki mještani nisu sigurni da je Fiegel ikada zaista shvatio da je on bio Popaj. Starac je živio sa svojom majkom dok je bila živa, a potom do kraja života ostao u istoj kući. Umro je 1947. godine i bio sahranjen u neobilježenom grobu.
Grob je ostao bez nadgrobnog obilježja sve dok službeni klub obožavatelja Popaja nije postavio nadgrobni spomenik s Popajevim likom iz 1929. godine, čime je konačno ukazano priznanje čovjeku koji je nadahnuo jednog od najtrajnijih i najvoljenijih američkih junaka, prenosi Telegraf.
