Svi vole pizzu, od najmlađih do najstarijih. Idealna je za ručak, ali jednako ukusna i za večeru. Kraljica talijanske kuhinje, pizza, slavi svoj dan svake godine 9. veljače.
Njena osnova je tijesto, ali je dodaci čine posebnom, bilo da se radi o Margheriti, Capricciosi, Mexicani, Funghiju, Vegetariani ili Quattro Formaggiju.
Pizza ima dugu povijest. Lepinje s dodacima jeli su još stari Egipćani, Rimljani i Grci, ali rodno mjesto suvremene pizze je regija Campania u jugozapadnoj Italiji, u kojoj se nalazi grad Napulj. Prije ujedinjenja Italije, tehnički neovisno kraljevstvo Napulj je bilo poznato po mnoštvu siromašnih radnika ili lazzarona.
Siromašnim Napolitancima bila je potrebna jeftina hrana koja se mogla brzo pojesti. Pizza, odnosno lepinje s raznim dodacima koje se jedu za svaki obrok, a prodaju ih ulični prodavači ili neformalne gostionice, zadovoljila je tu potrebu.
Mnogo godina kasnije, daleko preko oceana, napuljski imigranti u SAD-u kopirali su svoje hrskave pizze u New Yorku i drugim američkim gradovima, uključujući Trenton, New Haven, Boston, Chicago i St. Louis. Napolitanci su dolazili radi poslova u tvornicama, baš kao i milijuni Europljana u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, i nisu planirali uspostavljati kulinarske trendove. No, relativno brzo, okusi i mirisi pizze su počeli intrigirati ostale građane SAD-a.
Pizza se svijetom proširila kao pošast, ali pošast koju obožavamo. Znamo da je rado jedemo mi, vi, vaš kolega, susjed, brat, sestra, poštar, automehaničar, žena, ljubavnik.
