Prije 80 godina, odnosno 27. siječnja 1945. godine, oslobođen je koncentracijski logor Auschwitz, mjesto gdje su vojnici nacističke Njemačke ubili 1,1 milijun ljudi u nešto više od četiri godine.
U ovom kampu su ubijane grupe ljudi koje je režim Adolfa Hitlera proglasio “nepoželjnim”, odnosno Židovi, Romi, homoseksualci, Poljaci, Slaveni (Poljaci, Česi, Jugosloveni) te politički protivnici nacističkog režima, poput komunista.
Kada je nacistička Njemačka 1939. godine napala i okupirala Poljsku, osvojeno je i područje koje je bilo kamp za radnike tijekom Prvog svjetskog rata te kasarna za poljsku vojsku, u blizini grada Oświęcim.
U svibnju 1940. godine stiglo je prvih 30 zatvorenika, a tek nešto više od godinu dana, odnosno u rujnu 1940. godine, nakon što je otvoren kamp, počela su prva masovnija ubojstva, i to korištenjem gasa Zyklon-B.
Iako je i prije uvođenja ovog načina masovnog ubijanja zatvorenika dolazilo do većih masakara, ubijanjem prvih 850 osoba, mahom sovjetskih vojnih zarobljenika i bolesnih Poljaka, upravnici ovog kampa i idejne vođe nacističke ideje razvili su način kojim je značajno ubrzan njihov rasistički plan o “čistoj Njemačkoj i svijetu.”
Od rujna 1941. godine, ubijeno je više od milijun ljudi ovim svirepim načinom, a osobama koje su vođene u plinske komore rečeno je da idu na dezinfekciju.
Zabilježeni su i brojni pokušaji da se probije kamp i da se mnogobrojni zatvorenici oslobode. Većinom su bili neuspješni i rezultirali su smrću i brutalnim kažnjavanjem zatvorenika, mada se izdvaja slučaj iz srpnja 1940. godine, kada je 144 ljudi uspješno pobjeglo.
Ukupno je 1,3 milijun ljudi bilo u ovom kampu tijekom perioda od 1940. do 1945 godine. Oni su većinom dolazili vozovima, a na kapijama kampa dočekale su ih riječi: Arbeit macht frei (Rad oslobađa, njem.).
Oni zatvorenici koji su dolazili u kamp dobijali su zatvorske odore s brojem, koji je bio istetoviran na njihovo tijelo, uz obilježlja koja su označavala kojoj “nepoželjnoj grupi” pripadaju.
Dan je počinjao u 4:30 sati ujutro, odnosno sat vremena kasnije zimi, kada su zatvorenici imali jako malo vremena da se tuširaju vodom koja često nije bila čista. Ujutro nisu dobivali hranu, već zamjenu za čaj ili kavu, a zatim je slijedilo postrojavanje.
Oficiri elitnih jedinica SS, koji su vodili kamp, nekada su satima držali izmorene i izgladnjene zatvorenike, često i na kiši i snijegu. Prilikom prebrojavanja su SS-ovci često tukli zatvorenike, te ih prisiljavali da satima čuče s rukama u zraku kao kaznu za pokušaj bijega njihovih “kolega.”
Za ručak bi dobivali juhu koja je tri puta tjedno sadržavala meso, a koja je, prema ispovijestima preživjeli zatvorenika, imala “odvratan miris.” Za večeru dobivali su ubuđali kruh, a dio su trebali zadržati za ujutro.
U 19 sati je uslijedilo drugo prebrojavanje, a ako bi zatvorenika bilo manje od jutarnjeg broja, morali bi stajati, nekad satima, dok se ne pronađe razlog za manju brojku prebrojanih osoba.
Pored masovnih ubojstava i zlostavljanja, pojedini zatvorenici sudjelovali su u svirepim medicinskim eksperimentima koje je vodio zloglasni doktor Josef Mengele, poznat i pod nadimkom “Anđeo smrti.”
Samo od njegovih eksperimenata, više od 15 tisuća zatvorenika je ubijeno, mada se smatra da je stvarna brojka puno veća. Posebnu opsesiju je imao s blizancima, a zbog toga su brojne trudne zatvorenice gubile svoju djecu ili život.
Kada je sovjetska Crvena armija stigla u kamp, 27. siječnja 1945. godine, oslobođeno je nešto više od 7.500 živih zatvorenika. Jedan od njih je Primo Levi, koji je opisao prvi susret preživjelih i ruskih vojnika.
“Nisu nas pozdravili, niti su se nasmiješili; činilo se da ih tlači ne samo suosjećanje već i zbunjena suzdržanost, koja im je zapečatila usne i prikovala im oči za prizor sahrane. To je bila ta sramota koju smo tako dobro poznavali, sramota koja nas je udavila nakon izbora, i svaki put kada smo morali da gledamo, ili se podvrgnemo nekom zgražanju: sramota koju Nijemci nisu znali, koju pravednik doživljava na tuđem zločinu; osjećaj krivice što je takav zločin trebao postojati, što ga je trebalo nepovratno uvesti u svijet stvari koje postoje, i da se njegova volja za dobrom trebala pokazati preslabom ili ništavnom, te nije trebala koristiti u obrani”, napisao je Levi.
Nažalost, od tisuća nacista koji su imali ulogu u masovnim ubojstvima, zlostavljanju i vođenju ovog kampa, samo je 789 izašlo pred sud i odgovaralo za svoje zločine.
Komadant kampa Rudolf Höss je tako osuđen na vješanje 16. travnja 1947. godine. Pored njega, većinom su osuđeni oficiri koji su imali “manje” uloge u ovom zloglasnom kampu, poput čuvara.
Dan oslobođenja Auschwitza je 2006. godine ustanovljen kao međunarodni dan sjećanja na Holokaust, a datum je odabran zbog toga što je jedan od šest Židova ubijenih u doba nacističke Njemačke ubijen upravo u ovom kampu.
Danas je područje ovog zloglasnog kampa pretvoreno u muzej, kako čovječanstvo ne bi zaboravilo na najveći zločin u modernoj povijesti svijeta.
