Velika podmornica klase 206A dugačka je skoro 49 metara i teška 450 tona. Međutim s prikolicom i tegljačima čitav transport dugačak je 90 metara i visok otprilike 10 metara.
Njemačka podmornica U17, koja je prvi puta zaplovila 1973. godine, a 2010. stavljena izvan službe trenutno je na svojem posljednjem putovanju između Tehničkog muzeja Speyer do Tehničkog muzeja Sinsheim. Dva muzeja međusobno su udaljena samo 30 kilometara autocestom no zbog veličine i težine podmornice, organizatori su morali smisliti drugačiju rutu. Zbog toga se Podmornica od kraja lipnja probijala okolnim putem dugačkim skoro 200 kilometara od čega je većina bila na rijekama Rajni i Neckaru. Po njima je podmornica plovila s pomoću pontona, no mnogo spektakularniji dio puta je uslijedio na kraju, 50 kilometara lokalnim cestama do konačnog cilja.
Velika podmornica klase 206A dugačka je skoro 49 metara i teška 450 tona. Međutim s prikolicom i tegljačima čitav transport dugačak je 90 metara i visok otprilike 10 metara. Uz tu masu i visinu, to je jedan od najspektakularnijih izvanrednih transporta u povijesti Njemačke koji je zahtijeva mnogo inženjerskog znanja i logistike. Transport se morao probiti i manevrirati uskim ulicama, mostovima i podvožnjacima, što je zahtijevalo da podmornicu čak devet puta zakrenu na bok kako bi se smanjila visina transporta i njen toranj ne bi smetao. Nakon svakog zakretanja bilo ju je potrebno ponovo uspraviti kako bi se putovanje nastavilo.
Podmornica je rijekom putovala maksimalnom brzinom od 10 kilometara na sat, a kopnom uglavnom brzinom koraka. No logistika oko njenog utovara na riječni ponton i ponovnog podizanja na kopno, kao i brojna zakretanja te pauze radi pripreme rute usporile su prosječnu brzinu transporta na razinu “puževe brzine” pa je čitav put trajao četiri tjedna, od čega je za posljednjih 50 kilometara po cestama trebao čak 20 dana. To je prosječna brzina od samo 104 metra na sat (0,1 km/h).
Podmornica klase 206A bila je ponos njemačke mornarice u drugoj polovici 20. stoljeća, no u međuvremenu je zastarjela i zamijenjena modernijim podmornicama. U17 je opremljena električnim motorom od 1500 KS i dva dizelska motora od 600 KS. Maksimalna brzina joj je iznosila oko 31 km/h ispod vode i oko 19 km/h na površini, a posadu su činila 23 mornara. Tijekom 47 godina u službi preplovila je 201.152 nautičke milje, odnosno više od 370.000 kilometara, od čega oko 150.000 kilometara pod vodom. Cestovnu dionicu je prevalila na prikolici s 30 osovina i 240 kotača. Dva specijalna tegljača, svaki s po 680 KS, vukla su i gurala teški transport.
Logistički projekt transporta ove podmornice košta oko 2 milijuna eura od čega se većina financira putem donacija. Planirano da “baci sidro” u Tehničkom muzeju u Sinsheimu danas oko 14 sati, a posljednje metre putovanja možete pratiti u izravnom prijenosu na videu ispod. Nakon dolaska na odredište slijedi restauracija nakon koje će u punom sjaju zablistati kao muzejski eksponat od
