if( aicp_can_see_ads() ) {
}
play_arrow

keyboard_arrow_right

Listeners:

Top listeners:

skip_previous skip_next
00:00 00:00
chevron_left
volume_up
  • play_arrow

    Drukčiji radio

Zvonimir Boban napušta UEFA-u

piše Robert Šola za Sportske novosti

Bila je sredina prosinca kada sam naletio na tekst koji je engleski Daly Mail posvetio Aleksandru Čeferinu, predsjedniku UEFA-e. Naslov je bio žestok: “Građanski rat izbija u Uefi”. David Gill, koji je vrlo utjecajni Englez u Izvršnom odboru UEFA-e, žestoko je napao Čeferina zašto što je odlučio promijeniti statute kako bi si otvorio vrata četvrtog mandata u Nyonu. Inače, Čeferinov aktualni mandat traje do 2027. i mnogi su držali da mu je to i posljednji u UEFA-i.

“To je licemjerno i to je povratak u korumpirana vremena Michela Platinija, a upravo je Čeferin bio taj kojem smo dali UEFA-u u ruke jer je rekao da više nitko ne smije raditi u UEFA-i dulje od tri mandata”, ogorčeno je govorio Gill.

Naravno da sam odmah nazvao Zvonimira Bobana, desnu ruku predsjednika Čeferina i glavnog nogometnog operativca UEFA-e. Što se to događa?

“Došla je ta priča i do mene. Iskreno, ostao sam šokiran, nisam imao pojma ni o čemu, ali prije nego što povučem ikakve poteze ili donesem neke odluke, moram sjesti s Čeferinom i vidjeti o čemu se radi”, kazao mi je Boban.U privatnim mi je razgovorima često hvalio Čeferina kao vrlo sposobnog, ali i moralnog predsjednika. Napokon, zbog toga je i prihvatio Čeferinov poziv da dođe u UEFA-u. Bilo mi je apsolutno jasno što uskoro slijedi – Čeferin će morati povući već započete promjene statuta, ili će Boban otići. Jer to što je Čeferin odlučio “aktivirati” opciju četvrtog mandata na čelu UEFA-e za Bobana je predstavljalo “izdaju” načela koja su ih spojila.

Stoga me nimalo nije iznenadila Bobanova SMS poruka koju je jutros poslao iz Nyona.

“Razgovarao sam s predsjednikom UEFA-e o problemu koji se dogodio tijekom posljednjeg sastanka Uefinog Izvršnog Odbora u Hamburgu. Riječ je o prijedlogu o izmijeni statuta UEFA-e kako bi se Čeferinu, na sljedećem Kongresu 08. veljače u Parizu, omogućila nova kandidatura nakon ovog mandata koji mu je trebao biti posljednji.

Nakon što sam izrazio moju najveću zabrinutost i moje potpuno neslaganje s načinom i samim prijedlogom, predsjednik mi je odgovorio da za njega ne postoji nikakav pravni niti moralno-etički problem – i da će bez ikakve sumnje nastaviti s tom, po mom mišljenju, pogubnom idejom.

Paradoksalno, upravo je Čeferin 2017. godine predložio i pokrenuo paket reformi koje su trebala zaštititi UEFA-u i europski nogomet od “lošeg upravljanja” koje je bilo “modus operandi” starog, pokvarenog i već toliko puta optuženog sustava. Glavne dvije točke reformi bile su da se ni predsjednik ni članovi Izvršnog Odbora ne mogu kandidirati više od tri puta (12 godina) te je uveden starosni limit od 70 godina za sve članove Izvršnog odbora.

Bila je to epohalna stvar za nogomet, ali i za njega samog. S tim činom Čeferin je zavrijedio poštovanje i respekt cijelog nogometnog naroda i javnosti te postao neupitan moralni autoritet, mnogima i putokaz za bolji i transparentniji nogomet. Njegov odmak od tih vrijednosti i izmjena glavnih reformi teško su razumljivi, posebno u ovo delikatno nogometno vrijeme,

Dobro razumijem da ništa nije idealno, a ponajmanje ja. I dobro znam da puno puta moramo prihvatiti logiku kompromisa, ali ako bih prihvatio ovako tešku i krivu odluku i okrenuo glavu, išao bih protiv načela i općih vrijednosti u koje duboko vjerujem. Ne glumim nikakvog heroja, i dobro znam da su mnogi istog mišljenja – možda naivnog, ali sigurno ispravnog.

U ove tri godine odnos i suradnja s Aleksandrom i svim mojim kolegama u UEFA-i bili su izvrsni – hvala im na tome, želim im sve najbolje.

Žao mi je i tužan sam, ali napuštam UEFA-u…”

0%