Danas se obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika, čiji je cilj njegovanje kulturne i jezičke različitosti.
UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine, na prijedlog Bangladeša, proglasio 21. veljače Međunarodnim danom maternjeg jezika.
Važnost tog dana potvrđena je 2001. godine aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše “…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebno na maternjem jeziku…” Od tada se u svijetu svake godine slavi Međunarodni dan maternjeg jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda.
Maternji jezik je neotuđivo pravo svakog pojedinca. Obilježavanjem Dana maternjeg jezika skrećemo pažnju na važnost učenja svog maternjeg jezika što podrazumijeva njegovanje kulturne i jezičke tradicije pisane na maternjem jeziku.
To je cijelo bogatstvo koje baštinimo u svojoj kulturnoj i jezičnoj tradiciji koju trebamo znati da bismo je mogli pokazati i drugima i ostaviti budućim generacijama.
Pravilnom upotrebom jezika, u usmenoj i pismenoj formi, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, razvojem govorničkih vještina, oplemenjujemo sebe, postajemo uspješniji i bolji ljudi.
Postojimo samo onda kad imamo svoj jezik, a njegova ljepota i snaga riječi dobiva puni značaj tek u dodiru s drugim jezicima i kulturama.