Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače. Ovaj svjetski dan utemeljio je papa Ivan Pavao II. posebnim pismom datiranim 13. svibnja 1992. godine i naslovljenim na kardinala Fiorenza Angelinija, šefa Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenih radnika. Kao cilj toga Dana naznačena je želja da se društvo senzibilizira za potrebe bolesnika, te da im se osigura bolja zdravstvena briga.
Cilj Svjetskoga dana bolesnika je poticanje svih nas da razmislimo o vlastitim mogućnostima sudjelovanja u brizi za oboljele.
U društvu sebičnosti u kojem živimo, gdje tako lako skliznemo u izraženi egoizam, nikad nije naodmet podsjećati na ljudskost i humanost, na dobra djela i širenje dobrote. Ne dajte se zavarati da ne možete pomoći bolesnom jer niste liječnik niti zdravstveni radnik. I najmanja empatija nekome puno znači. Od svih nas za sve nas!
Test naše humanosti su i empatija i emocionalna potpora oboljelima i njihovim bližnjima. Poštujući oboljele i njihove bližnje, poštujemo i život sam jer je bolest dio života i taj put ćemo svi proći.
Usprkos znatnom tehnološkom napretku i terapijskim inovacijama koje odlikuju modernu medicinu, pojam bolesti i danas sa sobom neminovno nosi obilježje stigme.
U zdravstvenoj je brizi osim stručne pomoći osobito su važni humani pristup i emocionalna podrška oboljelima. Niti jedan se bolesnik, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi ili okolnosti koje su dovele do razvoja bolesti, ne bi trebao osjećati odbačenim, zaboravljenim ili krivim za vlastitu bolest. Obilježavanjem ovog dana se izražava i zahvalnost svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima koji brinu za bolesnike na trudu i humanosti koju iskazuju svojim nesebičnim radom.
Dan bolesnika ne bi trebao biti samo dan posjete bolesnicima, starim i nemoćnim osobama i bolesnoj djeci nego dan kada bi svi bar nakratko probudili savjest, dan koji pokreće ljude u izgradnji bolje, sigurnije i humanije zajednice.