Danas je blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnica koja se slavi 40 dana nakon Božića, jer je prema starožidovskom običaju rodilja 40 nakon poroda morala ići u crkvu prinijeti žrtvu za svoje očišćenje, jednogodišnje janje, ili ako je siromašna, dvije grlice ili dva golubića.
Svijećnicom dakle završava božićno vrijeme, a nagovještava vazmeno. Skidaju se božićni ukrasi, spaljuju drvca, a njihov se pepeo miješa s pepelom “badnjaka“ i posipa po vrtovima i poljima da zemlja bude plodnija, a urod veći.
Uglavnom, na ovaj se blagdan predviđa blagoslov svijeća u nekim krajevima uz procesiju oko crkve ili blagoslov na vratima crkve i zatim svečani ulaz, jer je Isus Svjetlost na prosvjetljenje naroda, kako je starac Šimun u hramu vidio prikazano novorođenče.
Osim ovih obrednih običaja u narodu su uvriježene i brojne izreke koje se spominju uz ovaj blagdan. Pa su tako u nekim krajevima običavali reći: “Kalandore ora, prođe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!“, jer je baš na spomendan svetog Blaža, u kalendaru 3. veljače, znalo biti snježnih oborina. Izreka “Kalandora vodna, godina rodna” pak navodi nas na to da su naši stari vjerovali kako će godina biti dobra ako na Svijećnicu pada kiša. Držali su da: “Što burnija Svijećnica – to ljepše proljeće“ , ali i obrnuto: “Ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima“ odnosno “Ako je na Kalandoru lipo vrime, past će devet snigova, a ako bude oblačno, ni broja in se ne zna“, jer “Ako je Svićnica zelena, Cvitnica će biti snižna“.
Kod Hrvata blagdansko ime može biti i složenica sastavljena od svetačkog imena ili imenice, npr. Marindan odnosi se na blagdan Svijećnicu, a nastao je od oblika Marijindan.
