Svijet se suočava s „plastičnom krizom“, a status quo nije opcija. Zagađenje plastikom ozbiljno je pitanje od globalne zabrinutosti koje zahtijeva hitan i međunarodni odgovor, koji uključuje sve relevantne aktere na različitim razinama, upozoravaju iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Prema dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini se na godišnjoj razini proizvodi oko 150.000 tona plastičnog otpada, od toga se reciklira samo 2 posto, dok 98 posto završava na deponijama ili još gore, negdje u prirodi, gdje će ostati nekoliko stotina godina.
Stručni tim Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica u suradnji sa Kantonalnim ministarstvom za prostorno uređenje, promet i komunikaciju i zaštitu okoliša Zeničko- dobojskog kantona trenutno provodi Projekt „Utjecaj plastike na zdravlje ljudi i okoliša“. U sklopu projekta se radi istraživanje na temu upotrebe jednokratne plastike i pokušati približiti javnosti kako svako pojedinačno može doprinijeti smanjenju ovog globalnog problema.
Ljudi su izloženi velikom broju toksičnih kemikalija i mikroplastike udisanjem, gutanjem i direktnim kontaktom s kožom tijekom čitavog životnog ciklusa plastike. Prema WWF-u (Svjetski fond za prirodu), prosječna osoba bi mogla unijeti oko pet grama plastike svaki tjedan. Poznato je da se plastika može unijeti u tijelo kroz hranu i piće, a nedavne studije otkrile su mikroplastiku u ljudskoj krvi, plućima i placenti.
Plastika sadrži brojne kemijske aditive, od kojih je većina još uvijek nedovoljno istražena. U međuvremenu, poznato je da su mnogi kemijski aditivi, za koje su dostupni znanstveni podaci, toksični. To uključuje kemikalije koje uzrokuju promjenu hormonske aktivnosti (tzv. endokrine poremećaje), koji su, između ostalog, povezani s neplodnošću, gojaznošću, dijabetesom, rakom prostate ili dojke. Ostala zdravstvena stanja povezana s aditivima uključuju reproduktivno oštećenje, poremećaj rasta i kognitivnih sposobnosti te neurorazvojne poremećaje.
Iako je utjecaj plastike na zdravlje ljudi još uvijek prilično nova oblast istraživanja, dosadašnji znanstveni rezultati pokazuju da toksični kemijski aditivi i zagađivači koji se nalaze u plastici prijete ljudskom zdravlju na globalnoj razini, kažu u Institutu.
Utjecaji na zdravlje primjećuju se duž čitavog lanca proizvodnje i upotrebe plastike od samih lokacija za proizvodnju plastike, koje predstavljaju posebnu opasnost za radnike izložene štetnim kemikalijama do zagađenja zraka pri spaljivanju plastičnog otpada te zagađenja vode i tla.
Konačno, plastika doprinosi brojnim zdravstvenim rizicima povezanim sa globalnim zagrijavanjem i ekstremnim vremenskim pojavama zbog klimatskih promjena.
Rješenje?
Očekuje se da će proizvodnja plastike 2025. godine dostići preko 600 milijuna tona godišnje. Aktualni sustavi reciklaže ne mogu se boriti s tolikim količinama otpada.
Povijesni podaci pokazuju da je reciklirano samo deset posto od više od devet milijardi tona plastike proizvedene od 1950-ih godina. Reciklaža je samo mali dio rješavanja problema plastike.
U svijetu je aktualan pokret „Zero Waste“ (Nulta stopa otpada), uspostavljen da bi se problem plastike počeo rješavati u samom korijenu. To podrazumijeva pokušaje da se postepeno riješi problem otpada, i to ne spaljivanjem ili odlaganjem na deponije, već uspostavljanjem sustava koji ne stvaraju otpad.
To također podrazumijeva ukidanje jednokratne plastike i promoviranje alternativnih sustava distribucije i isporuke. Nije teško reći koje je najbolje rješenje – jednostavno nemojmo proizvoditi i koristiti toliko plastike, poručuju iz INZ-a.
