Uskrsne blagdanske tradicije slične su naravno u većini kršćanskog svijeta i uključuju razne običaje temeljene na Bibliji, od procesija do bdijenja, a s kapitalističkim dodatkom u trgovačkoj sezoni kiselih krastavaca, tamo negdje od Valentinova, blagdan Isusova uskrsnuća ne može se odijeliti ni od čokoladnih zečeva i šarenih jaja.
Iako su mnoge poganske proljetne, odnosno ekvinocijske prakse i simboli, poput ovih izlivenih od čokolade, preuzete u Kršćanstvu, diljem svijeta postoje i neke tradicije koje nemaju veze sa slavljenjem ponovnoga rođenja ili proljeća, ali su postale neodvojive od Uskrsa. Neki su običaji prilično šašavi i ludi, a portal punkufer.hr donosi one “naj, naj” među njima.
Puštanje zmajeva na Bermudima
Na Bermudima je Uskrs neodjeljiv od zmajeva, ne onih mitskih koji rigaju vatru i čuvaju princeze, nego zmajevi-igračke koji se puštaju niz vjetar. Mogu sudjelovati i ljudi s kupovnim zmajevima, ali osobito se cijene oni ručno izrađeni, prepoznatljivi po kreativnom i neobičnom dizajnu. Obično se prekrivaju posebnom maramom zbog koje se bermudski zmajevi i glasaju na karakterističan način, a taj je zvuk poznat i kao „zvuk bermudskog Uskrsa“.
Godišnji Festival zmajeva održava se na Veliki petak na plaži Horseshoe Bay i u njemu sudjeluje i staro i mlado, a nakon njega slijedi obična blagdanska gozba s jelima od ribe i vrućim pecivima.
Kićenje stabala cigaretama u Papui Novoj Gvineji
U Papui Novoj Gvineji čokoladna jaja i zečevi nisu baš dostupni, a i da jesu, u toj klimi ne bi dugo trajali, barem ne u zamišljenu obliku. Ali, kao i ostalom kršćanskom svijetu, i ondje se za Uskrs kite stabla, samo što su ukrasi možda malo neobični. Uskrsna se drvca naime kite cigaretama i smotuljcima duhana, a kraj tako urešenih komada, održava se i blagdansko bogoslužje. U crkvama se također drvca kite cigaretama koje se nakon mise dijele okupljenima.
Veliki lov na zečeve na Novom Zelandu
Dok ostatak svijeta uređuje svoje kuće, okućnice i stolove uskrsnim dekoracijama među kojima je figurica zeca nezamjenjiva, na Novom se Zelandu tradicionalno organizira veliki uskrsni lov na zečeve. Novozelenđani u njima ne vide ništa ljupko i slatko, nego samo broje koliku su štetu nanjeli njihovim usjevima, pa najuspješniji “osloboditelj” poljoprivrednih zemljišta dobiva trofej i novčanu.
Krimići u Norveškoj
Ne znamo jesu li inspirirani Isusovom smrću pored dvojice razbojnika, ali Norvežani Uskrs ne povezuju s proljetnim šarenilom, pilićima i “zečekima”, već s teškim zločinima. U Norveškoj je Uskrs naime rezerviran za čitanje, gledanje i slušanje kriminalističkih priča, što je toliko popularno da ima i svoje ime – Påskekrimmen ili Uskrsni krimić, a volju naroda hrane i izdavači, radio i TV postaje, a čak se i na pakiranju od mlijeka može pročitati krimi-priča.
Noć vještica u Švedskoj i Finskoj
Veliki četvrtak na sjeveru Europe dan je kada se djeca oblače u vještice, obilaze kuće i traže slatkiše kojima će napuniti vještičje kotliće koji su obavezan dio kostima, jednako kao i metla.
Korijen je ove tradicije u legendi da su švedske vještice uoči Uskrsa otišle na zabavu s vragom, a kako se ne bi vratile na blagdan Uskrsa, palili su se ogromni krijesovi. U doba stvarnog progona vještica u Skandinaviji, kako bi ih se spriječilo da odu plesati s vragom u Blåkullu, zaključavale su se staje i šupe kako ne bi mogle koristiti ni alate ni domaće životinje kao prijevoz na bal.
Polijevanje vodom u Poljskoj, Ukrajini, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj
Diljem središnje i istočne Europe drevna tradicija nalaže da se na uskrsni ponedjeljak valja djevojke zrele za udaju – politi kantom vode. Ova tradicija vuče korijen iz poganskih rituala plodnosti, koji su se održavali u proljeće i simbolizirali nove početke i nova rođenja.
Pročišćujuća svojstva vode jamčile su djevojkama zdravlje u novom proljeću. Ponegdje se još doda i nekoliko udaraca bičem, iz najbolje namjere i u svrhu očuvanja mladosti, a moderne verzije variraju od mjesta do mjesta – od špricanja parfemom do špricanja pištoljima na vodu ili iz prazne kozmetičke ambalaže. Ipak, najpopularnije oružje i dalje je obična kanta.
Bacanje keramike kroz prozor na Krfu
Ako se na Veliku Subotu nađete na grčkom otoku Krfu, najbolje bi bilo da se oko 11 sati pritajite i ne izlazite iz kuće. Dan prije Uskrsa, točno u 11, stanovnici Krfa bacaju keramičke posude svih veličina i oblika – kroz prozore i s balkona. Ova tradicija održava se od 16. stoljeća, kada se zapravo na taj naćin radilo proljetno čišćenje kako bi spremni dočekali novu godinu koja je počinjala u proljeće – kada i novi život.
Palež u Njemačkoj i Italiji
Krijesovi naravno imaju veze sa zazivanjem svjetla na kraju mračne zime još iz poganskoga, pretkršćanskog doba, a danas su negdje postale efektni dodatak uskrsnim običajima. U Njemačkoj se pali “Osterfeuer”, često na prigodnim sajmovima, a negdje se pale stara kola koja se onda gurnu niz brdo. Sličan običaj imaju i Talijani. U Firenci se na Uskrs priređuje “Scoppio del Carro”, stoljećima star običaj. Velika drvena kola nakrcaju se vatrometom koji se potom zapali raketom u obliku golubice.