Širom svijeta nizom javnih skupova sutra će se obilježiti Međunarodni praznik rada-1.maj. Ovo je manifestacija solidarnosti radnika u borbi protiv svih vidova nepravde i eksploatiranja i borbe za bolje uvjete rada.
Kako je sve počelo?
Industrijalizacija u 19. stoljeću donijela je dosta dobroga, ali u najranijim fazama dosta lošega. Najviše su ispaštali tadašnji obični radnici. Oni su bili nemilosrdno iskorištavani od vlasnika tvornica i drugih poslodavaca. U Chicagu su radnici radili za nekoliko dolara na dan, radili su svakodnevno i do 18 sati. Uz to, tvornice su iskorištavale i dječju radnu snagu i time su društvo gurali na rub egzistencije.
Prvog svibnja 1886. oko 40.000-50.000 radnika okupilo se na ulicama Chicaga kako bi se borili za radno vrijeme od osam sati. Prosvjedi su nastavljeni i u nekoliko narednih dana, da bi 3. svibnja doplo do tuče između radnika koji su podijeljenji u pripadajuće sindikatu i one koji nisu bili sindikalno organizirani. Zbog kaosa u sukob se umiješala policija, a sukob je okončao uz četvero preminulih i desetine ozljeđenih.
Sukob je i dalje tinjao i sutradan je na demonstracijama na trgu sudjelovalo 3000 radnika, a netko je bacio bombu pri čemu je stradalo 67 policajaca. Skoro godinu dana kasnije gradske vlasti za događaje na trgu su okrivili anarhiste, a njih osmorica su osuđeni na smrtnu kaznu. Više od 200 000 ljudi je prisustovalo njihovoj povorci.
Godine 1889. na Prvom kongresu 2. Internacionale je uspostavljen “prvi maj zajednički praznik svih zemalja na kojima klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahteva i svoju klasnu solidarnost“.Njegovu poruku o soc. pravednosti poštuje i Katolička crkva te ga povezuje s proslavom Sv. Josipa Radnika.
