Ovo je priča jedne drukčije Jelene i prenosimo je u cijelosti:

Zdravo ja sam Jelena, i ovisnik sam o Instagramu.

I telefonu.

I Youtube-u.

I fejsu (malo manje).

Mobilni telefon mi se doslovno pretvorio u fiksni, koliko je na punjaču, a izlazak bez punjača izaziva napad panike, JER ŠTO AKO SE BATERIJA isprazni, a punjač nije tako univerzalan?!

Da se sad uozbiljimo, stvari nisu baš toliko kritične, ali da previše vremena provodim u sajber spejsu je fakat.

Zašto, kako? Ne znam. I to je možda jedina stvar u životu koja mi se ne da analizirati. Tako. Nekad što volim, nekad što mi je dosadno, nekad po inerciji.

Postoje na Instagramu neki sjajni ljudi koji mi poprave dan. Neki kreativni, inspirativni, dragi. Smiješno je to kako ti nekad potpuni stranac može izmamiti osmijeh na lice i učiniti da se tog dana osjećaš bolje.

Postoje i oni drugi. Ranije sam pisala o majkama (i kćerkama) koje nas ubijaju svojim kreativnim insta postovima, gdje se kolač naručuje tako da bude komplementaran sa outfitom ali od tada se previše toga promijenilo. NA GORE. Sad su mi slike te izmučene dječice još i simpatične u odnosu na ono čemu svakog dana svjedočim.

Pa da počnemo.

Svi koji me znaju (a i ne znaju, ali su me nekada vidjeli) znaju da nisam neko oličenje čednosti. Nikada nisam ni bila, niti sam tvrdila da jesam, a jednom davno su se ljudi šalili na moj račun pitajući se da li posjedujem i jednu majicu bez dekoltea. Dakle, nisam svetica, ne držim moralne prodike, nemam ništa protiv seksipila, nisam za „monaški“ stil oblačenja i nemam ništa protiv poderanog, kratkog, dekoltiranog, uskog…I tako dalje. Nemam ništa ni protiv (uvjetno rečeno) konzervativnog.

 Ali VULGARNO I JEFTINO…

Iako na Instagramu osim svojih prijatelja, nekoliko blogera i influensera, stranica o putovanjima i životinjama, ne pratim nikakve kozmetičke, estetske salone, napuhane i prepumpane starlete (osim Kardashiana ali zaboli me da vam se za to pravdam) Instagram algoritam mi nekim čudom izbacuje u search feed-u more malih i neuspješnih pokušaja Kim i njezinih sestara.

To su razne gospođe (mrs), dame (lady), gospođice (miss) da više ne mogu da pohvatam koja je koja, a u principu konstantno imam osjećaj da je to ista žena.

Loše odrađena i prenapumpana usta koja su od sexy otišla do vulgarnog.

Loše nacrtane obrve, koje su od cool prešle u OMG.

Fejk leće.

Loše nadogradnje.

I sve na isti kalup.

Snimaju se, uvijaju, pjevaju (ili u boljem slučaju) otvaraju usta na neke main stream pjesme (tipa: ja prep.č.a u tvom Maseratiju, kokaini, heroini, itd). KOLIKO JE TO JEBO TE JADNO? (Jadno je i što ja psujem, ali niko nije savršen).

Još je jadnije što sve te gospođice, mace, misice i tigrice imaju tisuće pratitelja i srca na te polutužne objave. U kakvo smo se to društvo pretvorili da je to postalo predmet našeg sviđanja?

Sada svuda naokolo sijevaju gole guzice u oskudnim kupaćim kostimima, sise vire iz jednodijelnih na kojima piše Coca Cola (kako Cola nije zabranila korištenje njihovog logoa?!) i sve su iste. Više biti polugola starleta nije nikakva senzacija već main stream. Ne znam što bi Hefner rekao da je živ i bi’l mu naklada opala ali kontam tko bi kupovao Playboy kad golotinje imaš džabe, i to na pretek.

Izgleda da smo na pragu toga da senzacija postane biti obučen. I da se razumijemo nije to stvar čestitosti, niti čednosti (jer bih zaista bila licemjerna da vam ja o tome solim pamet) već potrebe da toliko budeš fejk i lažan da u moru istih više nitko ne može ni da te prepozna.

 Poznajem neke sjajne djevojke koje su imale kompleks od svojih pretankih usana i sada imaju divne i normalne sa ukusom urađene usne.

Poznajem djevojke „bez trepavica„ koje su svilenim sjajno uokvirile svoje oči i izgledaju još bolje, ali kada svi ti estetski i korekcijski tretmani odu u smjeru da više ne ličiš na ljudsko biće već na klona nekog klona, onda se postavlja pitanje:

GDJE JE MJERA?

Poznajem i one kojima njihovi uvjetno rečeno nedostaci nikada nisu predstavljali problem, i mislim da bi to trebao biti vrhunac života kojem svi treba da težimo. 

 I baš me briga za ove poluraspale matorke, ali djevojčicama ste nametnule, pa se sad one uvijaju i maštaju o kokainu, heroinu i da ostare dovoljno da bez suglasnosti roditelja mogu uglaviti filer u usta i da skuckaju pare od užine da nadograde kandže umjesto noktiju. Što rade roditelji? Vide li oni te video zapise svojih potomaka? Kada su dospjeli do mene, znači da su prilično javni.

 Prije petnaest godina, kada sam ja bila djevojčica, upadljiva sam bila kada podignem kragnu teksas jakne ili otkopčam tri dugmeta na košulji. Ofarbam kosu sprejem u boji, i zapalim cigaretu. I nije nas bilo tisuću tako hrabrih i spremnih da za sebe čujemo da smo kurve što nam je majka priroda dala sise. U današnje vrijeme bih bila dosadna konzervativna klinka.

 Plašim se što će main stream biti za narednih petnaest godina nastavimo li ovako?

Želimo čuti vaše mišljenje:
IZVORLola
Podijeli objavu