U uredništvo nam je stigao tekst Novotravničanina Roberta koji je želio podijeliti svoje iskustvo o napuštanju svoga ognjišta i borbi za normalan život u Njemačkoj.

Želim da podijelim nekoliko riječi s vama.
Odlazak iz domovine…
Osvanulo je jutro polaska iz mog kraja, krenuo sam sa suprugom zajedno na put bez povratka ostavivši za sobom roditelje, prijatelje, rođake i ostale poznanike.
Da, krenuli smo za Njemačku u tu obećanu zemlju. Na rastanku nam je teško bilo, plakali smo oboje jer ostavljamo ono što najviše volimo ali bili smo jaki i stisnuli zube i krenuli na taj put. Došli smo na sjever, obavili sve što smo trebali i krenuli tražiti posao. Lutali smo, tražili ali ništa nismo pronalazili. Prošao je prvi mjesec dana, ono novaca što smo imali nestali su, a posla i dalje nije bilo. Počeo sam da mislim da je bila greška što smo došli ali povratak je bio nemoguć. Nakon nekoliko dana supruga je našla posao koji je jedino mogla tad da radi – čišćenje. Nije joj bilo teško, naprotiv, došao je novi zračak nade za nas. Dva dana kasnije je uslijedio šok – supruga je dobila otkaz zbog toga što nije poznavala njemački. Ja koji govorim njemački bez akcenta i dalje sam sjedio u kući bez posla. Mjesec dana kasnije sam dobio posao u jednoj firmi na 450 eura, nekoliko dana kasnije sam pokušao i suprugu da zaposlim tu i hvala Bogu uspio sam.
Radili smo oboje na 450 eura to ipak jest mnogo novaca za naše standarde, ali na zapadu to nije ništa. I tako smo radili ali se nismo pomjerali s mjesta. Prolazili su mjeseci, nama je sve bilo isto, preživljavali smo kako smo mogli i gledali smo da prođemo onako kako je najbolje….

Jednog dana mi se javila firma u kojoj sam ranije predao zamolbu. Dobio sam siguran posao na puno radno vrijeme i tad sam shvatio da ipak nije bila greška što sam došao sa suprugom u tu obećanu zemlju Njemačku. Evo sad je prošlo već 3 pune godine kako smo ovdje, živimo normalno, oboje radimo na puno radno vrijeme i možemo reći da nam je dobro…
Što želim da kažem sa svojom pričom? Uopće nije Njemačka onakva kakvu je mnogi zamišljaju. Ovdje nitko ništa ne poklanja niti daje jer ovdje si sam oslonjen na sebe i moraš da se boriš do posljednjeg daha. A bez jezika je mnogo teško. Zato je moja preporuka da svatko tko želi da dođe u Njemačku ili bilo koju drugu stranu zemlju neka prvo dobro nauči jezik jer će mu samo tako biti lakše..

Puno pozdrava mom Novom Travniku
Vas Novotravničanin Robert.

Želimo čuti vaše mišljenje:
Podijeli objavu