Na današnji dan, prije točno 15 godina, ubijen je Zoran Đinđić, premijer Srbije, kojeg su svi smatrali predvodnikom jedne nove, proeuropske, slobodne Srbije.

Premijer Zoran Đinđić ubijen je ispred zgrade Vlade Srbije. Još iste večeri objavljena je tjeralica, na čijem vrhu su se nalazili nekadašnji zapovjednik Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek Legija i Dušan Spasojević, vođa kriminalne grupe “zemunski klan”. U kolovozu iste godine podignuta je optužnica protiv 44 osobe, a suđenje je počelo u prosincu. Presuda kojom su optuženi za ubojstvo Đinđića osuđeni na ukupno 378 godina zatvora donesena je 2007. godine. Ulemek i Zvezdan Jovanović, koji je označen kao neposredni izvršitelji, dobili su maksimalne zatvorske kazne od po 40 godina.

Zorana Đinđića, nekadašnjeg lidera DS, ubio je snajperskom puškom Zvezdan Jovanović, a najznačajniji detalji zavjere i atentata isplivali su u javnost poslije svjedočenja Miladina Suvajdžića, zvanog Đura Mutavi.

Suvajdžić je u svom svjedočenju naveo da je odluku da Zoran Đinđić bude ubijen donio bivši vođa “zemunskog klana” Dušan Spasojević sa Miloradom Ulemekom Legijom. A sve je krenulo od Đinđićevog proaktivnog stava i zalaganja za borbu protiv organiziranog kriminala.

Donošenjem Zakona o borbi protiv organiziranog kriminala, u Srbiji su već od 2002. godine uvedeni Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i Posebno odjeljenje Okružnog suda u Beogradu za organizovani kriminal, poznatiji kao Specijalni sud. Pripremajući teren za obračun sa podzemljem, koje je imalo direktne veze sa državnim aparatom, prije svega JSO, opstrukcija ostataka prethodnog režima je, prema ocjenama Đinđićevih suradnika iz tog vremena, bila ključni razlog što je preduhitren i na kraju ubijen.

Ubustvu je prethodio atentat kod “Beogradske arene”, kada je Đinđić krenuo u Banja Luku. Ovo nije jedini pokušaj atentata. Navodno, bilo ih je ukupno tri.

Naime, 21. veljače 2003. godine, kod “Beogradske arene”, na autoputu Beograd Zagreb, pripadnik “zemunskog klana” Dejan Milenković Bagzi pokušao je da zaustavi kolonu u kojoj je bio Đinđić, a atentatori su minobacačem zoljom namjeravali da ga ubiju. Neuspjeli atentat kod “Beogradske arene” nije bio dovoljno upozorenje Đinđićevom osiguranju, ni policiji, a ni BIA. Prilikom pokušaja atentata kod “Arene” u Novom Beogradu, Đinđićevo osiguranje je loše reagiralo. Predali su Bagzija prometnoj policiji, nitko ga nije pretresao. Prije samog atentata, 12. ožujka, pripadnici “zemunskog klana” uspjeli su u zgradi pored Vlade Srbije da pronađu mjesto sa kojeg će izvršiti atentat. Nekoliko dana, prerušeni u molere, čekali su da naiđe Đinđić, koji je tih dana zbog povrede noge koristio štake. Pretpostavlja se da su bili dobro obaviješteni o kretanju premijera i 12. ožujka 2003. godine, u 12.25, u trenutku kada je Đinđić okrenut leđima ulazio u zgradu Vlade, na njega je pucao zamjenik zapovjednika JSO Zvezdan Jovanović.

Želimo čuti vaše mišljenje:
Podijeli objavu