Najpoznatiji izvođač reggae glazbe na svijetu za života je ispisao glazbenu povijesti. Da je živ, danas bi slavio 73. rođendan. Osim svojom glazbom, pažnju je plijenio i osebujnim načinom života koji ga je na kraju na neki način ‘došao glave’, piše 24sata.hr

Jamajčanin Bob Marley, umro je 11. svibnja 1981. od metastaze na mozgu u bolnici u Miamiju na Floridi u 36. godini života. Pokopan je na rodnoj Jamajci 21. svibnja 1981. u mauzoleju u blizini svog rodnog mjesta, a s njim su u grob stavljeni i njegova Gibson Les Paul gitara, nogometna lopta, svežanj marihuane, prsten kojeg mu je darovao etiopijski princ Asfa Wossen i Biblija.

Marleyju je 1977. nakon nogometne ozljede dijagnosticiran zloćudni tumor na nožnom palcu. Iako je bolest mogao spriječiti njegovom amputacijom, nije to napravio jer se to protivilo njegovoj rastafarijanskoj vjeri prema kojoj ljudsko tijelo mora ostati potpuno. Okrenuo se alternativnim oblicima liječenja svakodnevno konzumirajući marihuanu, ‘svetu biljku’ prema rastafarijancima za koju su vjerovali da će ih približiti Jahu, odnosno, Bogu. Odbio je i sastaviti oporuku jer rastafarijansko vjerovanje govori da se pisanjem oporuke priznaje smrt kao nešto što je neizbježno, čime se negira vječnost života.

Njegovo zdravlje 1980. bilo je sve lošije no ipak kreće na američku turneju. Pozlilo mu je tijekom nastupa na Madison Square Gardenu u New Yorku na kojem se umalo srušio na pozornici. Sljedećeg jutra srušio se tijekom trčanja kroz njujorški Central Park pa je hitno prevezen u bolnicu u kojoj je otkriveno da mu se tumor proširio na mozak, pluća, jetru i želudac.

Unatoč bolesti i liječničkim prognozama da mu preostaje još samo mjesec dana života, glazbenik je želio nastaviti s turnejom. Nastupio je na još jednom koncertu, i to u Pittsburghu u Pennsylvaniji 23. rujna 1980., dok je ostatak turneje otkazan. Nakon neuspješnog liječenja u Miamiju, potražio je pomoć u Münchenu, no liječenje mu nije pomoglo. Želio je umrijeti kod kuće, no pozlilo mu je tijekom leta iz Njemačke prema Jamajci zbog čega je avion sletio, a Marley je završio u bolnici u kojoj je i umro.

Bio je vodeći propovjednik rastafarijanaca

Glazbenika su 1994. upisali u Kuću slavnih Rock’n’Rolla, a magazin ‘Time’ proglasio je album ‘Exodus’ najvažnijim albumom 20. stoljeća. Marley je 2001. dobio svoju zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu, a iste godine mu je posthumno dodijeljen Grammy za životno djelo dok je dokumentarac o njegovu životu ‘Rebel Music’ iste te godine bio nominiran za nagradu Grammy.

Facebook | Autor: Facebook/RNK Sladoranafoto: Facebook/RNK Sladorana

New York je 2006. preimenovao dio avenije Church Avenue u Bob Marley Boulevard. Kao sljedbenik rastafarijanskog pokreta, čija je kultura bila ključni element u razvoju reggaea, bio je vodeći propovjednik rastafarijanaca, prenosio je njihovu glazbu izvan socijalno potlačenih dijelova Jamajke i s njome upoznao cijeli svijet. Marley se smatra ‘rasta’ legendom, nosio je dreadlockse i redovito pušio marihuanu dok je svaki svoj nastup započinjao spominjanjem Jaha Rastafarija.

Rastafarijanci poštuju židovskog boga kojeg nazivaju Jah

Rastafarijanizam je pokret pripadnika crne rase koji prepoznaju Afriku, odnosno Etiopiju kao mjesto rođenja čovječanstva. Javio se kao pobuna protiv Babilona iz potrebe da crnci zadrže ponos, pokušaju ukloniti ostatke ropstva, osloboditi se iz kolonija, steći jednaka prava kao i bijelci, dokazati da su i oni ljudi koji zaslužuju slobodu i poštovanje. Rastafarijanci ili raste vjeruju da su oni potomci 12 izraelskih plemena, poštuju židovskog boga kojeg nazivaju Jah.

Nemaju svećenike, već starješine, ni crkvu, jer smatraju da je crkva u svakom čovjeku. Zelenu, žutu i crvenu boju etiopske zastave raste su prihvatili kao svoje boje i dodali crnu koja se pojavljuje na zastavi. Važne su im i dvije svete knjige: Kebra Nagast i Holy Piby. Marihuanu nazivaju svetom biljkom jer legenda kaže da je nađena na grobu kralja Solomona. Ital je vrsta kuhinje specifična za rastafarijance, slična vegetarijanskoj. Raste smatraju da je naše tijelo hram, da se nečista hrana ne smije jesti i da moramo brinuti o tijelu. Njihova prehrana ne sadrži sol, kemikalije, konzervanse, meso, mlijeko i mliječne proizvode, alkohol, cigarete i drogu osim marihuane.

Marley ima 13-ero djece, 11-ero biološke i dvoje posvojene

Pjevač je usvojio Ritinu kći Sharon iz prijašnje veze dok zajedno imaju kći Cedellu te sinove Davida i Stephena. S osam različitih žena ima još osmero djece i to sinove Roberta, Rohana, Juliana, Damiana, Ky-Mani, kćeri Karen, Madeku i Imani te Stephanie koja je Ritino dijete iz afere s drugim tijekom braka, a koju je pjevač usvojio.

Bob nije skrivao veze s drugim ženama, a na menadžerov nagovor, dopustio je novinarima da objavljuju kako je slobodan. Bob i Rita nisu se rastali, a nakon što je on obolio od raka, uz njega je ostala sve do smrti.

Ismijavali su ga jer je bio miješane rase, otac mu je bio bijelac, a majka crnkinja

Robert Nesta Marley rođen je 6. veljače 1945. u malenom selu Nine Miles u župi Svete Ane na Jamajci. Otac Norval Sinclair Marley bio je bijelac rođen na Jamajci, a majka crnkinja, Jamajčanka Cedella Booker. Otac mu je umro kada je imao deset godina od srčanog udara. Marley je kao mladić bio izložen ismijavanju jer je bio miješane rase.

YouTube | Autor: YouTubefoto: YouTube

Ja nemam predrasude prema samome sebi. Moj je otac bio bijelac, a majka crnkinja. Nazivaju me polu-vrstom ili kako god, no ja ne naginjem ni na čiju stranu. Ja ne naginjem na crnačku stranu, niti na bjelačku stranu. Ja naginjem na Božju stranu, na stranu onoga koji me stvorio i koji je učinio da nastanem iz crnog i bijelog, rekao je jednom.

Nakon očeve smrti s majkom se preselio u siromašnu četvrt u Trenchtownu u Zapadnom Kingstonu. S 14 godina je napustio školu i radio kao pomoćnik u lokalnoj kovačnici dok je u slobodno vrijeme s prijateljem Nevillom Livingstonom odlazio vježbati kod lokalnog pjevača, rastafarijanca Joea Higgsa.

Na jednom od satova Livingston i on upoznali su Petera McIntosha. Marley je 1962. snimio svoja prva dva singla, ‘Judge Not’ i ‘One Cup of Coffee’, i to uz pomoć lokalne producentice Leslie Kong. Pjesme objavljene pod pseudonimom ‘Bobby Martell’ nisu uspjele privući pažnju, a Marley i Leslie uskoro su prekinuli suradnju zbog financijskih nesuglasica. Godinu dana kasnije s Livingstonom, McIntoshom, Juniorom Braithwaiteom, Beverleyem Kelsom i Cherry Smith, osniva grupu ‘The Teenagers’ koja potom mijenja ime u ‘The Wailing Rudeboys’, zatim u ‘The Wailing Wailers’, te konačno ‘The Wailers’.

Nakon snimanja debitantskog singla ‘I’m Still Waiting’, Braithwaite, Kelso i Smith napuštaju grupu, a Marley postaje glavni vokal i autor. Nakon pjesme ‘Simmer Down’ snimaju oko 70-ak pjesama među kojima su ‘Let Him Go (Rude Boy Get Gail)’, ‘Jerk in Time’, ‘Who Feels It Knows It’, ‘What Am I to Do’, ‘It Hurts To Be Alone’, ‘Rule The Roadie’ i ‘Dancing Shoes’. Grupu 1966. čine samo Marley, Livingston i McIntosh.

Počinje nositi dreadlockse i pridružuje se rastafarijanskom vjerskom pokretu

Iste te godine Marley se oženio Ritom Anderson, pjevačicom grupe The Soulettes s kojom seli u američki Wilmington u Delawareu gdje mu je nekoć živjela majka. No ubrzo se vraća na Jamajku, ponovno okuplja The Wailerse, počinje nositi dreadlockse i pridružuje se rastafarijanskom vjerskom pokretu. U to vrijeme nastaju singlovi ‘Bend Down Low’ , ‘Mellow Mood’, ‘My Cup’, ‘Duppy Conqueror’, ‘Soul Rebel’, ‘400 Years’, ‘Soul Almighty’ i ‘Small Axe’.

Bendu se uskoro pridružuju basist The Upsettersa Aston ‘Family Man’ Barrett i njegov brat bubnjar Carlton, a grupa 1971. osniva svoju nezavisnu izdavačku kuću ‘Tuff Gong’ po Marleyevom nadimku iz mladosti te izdaje debitantski album ‘Catch a Fire’ koji je bio njihov prvi album objavljen izvan Jamajke. Ostvario je sjajnu prodaju, a dvije godine kasnije hitovi ‘Concrete Jungle’ i ‘Stir It Up’ donose im svjetsko priznanje.

Clapton je obradio ‘I Shot The Sheriff’ što je bendu otvorilo vrata uspjeha

Na proljeće odlaze na turneju po Velikoj Britaniji i putuju u Ameriku u kojoj su dobili angažman da nastupe kao predgrupa grupe ‘Sly And The Family Stone’ na 17 koncerata. No The Wailerse je publika smatrala većim zvijezdama pa su turneju napustili već nakon četiri koncerta. Potom objavljuju album ‘Burnin’ s pjesmama ‘Get Up, Stand Up’ i ‘I Shot The Sheriff’ koju je 1974. obradio i Eric Clapton s kojom je uskoro osvojio američke top liste. To je otvorilo vrata uspjeha bendu kojeg uskoro napuštaju Livingston i McIntosh i to kako bi pokrenuli samostalne karijere.

YouTube | Autor: YouTubefoto: YouTube

Marley nakon toga poziva na suradnju članove grupe ‘I-Threes’, s kojom je surađivala njegova supruga Rita. Pridružile su mu se pjevačice Marcia Griffiths i Judy Mowatt, a grupa je promijenila ime u Bob Marley & The Wailers. Uskoro odlaze na svjetsku turneju i 1975. objavljuju album ‘Natty Dread’ na kojem se nalazi i njihov veliki hit ‘No Woman, No Cry’.

Pokušali su ga ubiti 1976. 

Rasprodali su dva koncerta u Londonu dok im 1976. godine izlazi album ‘Rastaman Vibration’ koji je postao hit na američkim top listama. Na albumu su se nalazile pjesme ‘Positive Vibration’, ‘Who the Cap Fit’, ‘Roots, Rock, Reggae’ i ‘War’ koja je u sebi sadržavala tekst iz govora etiopijskog cara Haile Selassiea.

Započela je svojevrsna reggae-manija, a Marleyja popularnost rasla je u cijelom svijetu. No u politički podijeljenoj Jamajci njegov lik i djelo doživljeni su kao prijetnja pa je 3. prosinca 1976. na njega i njegovu obitelj pokušan atentat. To se dogodilo dva dana uoči koncerta ‘Smile Jamaica’ kojeg je organizirao premijer Jamajke Michael Manley, s namjerom da se smanje tenzije između dvije sukobljene političke grupacije. Marley, Rita i njegov menadžer Don Taylor napadnuti su u glazbenikovu domu. Rita i Taylor zadobili su ozbiljne ozljede, no uspjeli su se oporaviti od napada, dok je Marley imao manje ozljede prsa i ruke. Unatoč napadu koji je bio politički motiviran, Marley je dva dana kasnije nastupio na koncertu koji je organizirao premijer Manley.

No naposljetku ipak napušta Jamajku i krajem 1976. s obitelji odlazi u Veliku Britaniju. Godinu dana kasnije objavljuje hit album ‘Exodus’ na kojem su se nalazile istoimeni hit ‘Exodus’ te pjesme poput ‘Jamming’, ‘Three Little Birds’, ‘Waiting in Vain’ i ‘One Love’, obradu pjesme Curtisa Mayfielda ‘People Get Ready’.

Uhićen je i kažnjen zbog posjedovanja marihuane

Bob Marley & The Wailers odlaze na europsku turneju, no Marley je u Britaniji uskoro uhićen i kažnjen zbog posjedovanja marihuane. Nakon što je saznao za tumor, nastavlja s radom pa mu 1978. izlazi novi album nazvan ‘Kaya’, s hitovima poput ‘Is This Love’, ‘Sun Is Shining’ ili ‘Satisfy My Soul’. Iste godine se vraća na Jamajku i to zbog koncerta ‘One Love Peace Concert’ kojim se pokušalo pomiriti sukobljene političke strane. Marley je pozvao premijera Manleyja i njegova suparnika Edwarda Seagaa na pozornicu da se rukuju pred svima što su i napravili. U lipnju 1978. Ujedinjeni Narodi dodijelili su mu Medalju za mir trećeg svijeta. Tada prvi puta putuje u Afriku, gdje boravi u Keniji i Etiopiji i piše pjesme za novi album.

YouTube | Autor: YouTubefoto: YouTube

Godinu dana kasnije izlazi mu novi album ‘Survival’ s pjesmama kao što su ‘Zimbabwe’, ‘Africa Unite’, ‘Wake Up And Live’ i ‘Survival’ u kojima izražava podršku potlačenom afričkom narodu. Početkom 1980. vlada Zimbabwea ga je pozvala da nastupi na proslavi Dana nezavisnosti Zimbabwea, a Marley je oduševljeno izjavio da mu je to najveća čast u životu. Tri godine kasnije objavljen je njegov posthumni album ‘Confrontation’ s neobjavljenim materijalom koji je snimio. Na njemu se nalazi i njegov veliki hit ”Buffalo Soldier’ kao i nove verzije pjesama ranije objavljenih samo u Jamajci.

Najistaknutija ikona reggae glazbe kreirala je i utjelovila glazbeni pravac koji će ju nadživjeti – reggae. Njegov album  “Exodus” proglašen je najboljim albumom u 20. stoljeću dugo nakon njegove smrti. Bio je glazbenik, politički guru, religijski propovjednik, dekolonizirao je popularnu glazbu i prvi unutar muzičke industrije razbio monopol anglosaksonskog sjevera, otvorivši vrata za “world music”.

Želimo čuti vaše mišljenje:
Podijeli objavu