U Jugoslaviji su osamdesetih godina Plavi orkestar nazivali kulturnim fenomenom. Izdali su osam albuma koji su prodano i više od pet milijuna primjeraka te odsvirali više od 4500 koncerata. Nakon skoro osam godina ponovno će imati koncert u Zagrebu, 17. veljače u Domu sportova.

Na turneji “Everblue” već su svirali u Sarajevu i Beogradu gdje ih je slušalo više od 100.000 ljudi. Ujedno će raditi i video materijale koje će pretvoriti u dokumentarac.

Saša Lošić, Mladen Pavičić (prvi gitarist kojeg je zamijenio Saša Zalepugin), te braća Sami i Admir Ćeramida davne 1983. nisu ni slutili koliko će postati popularni. U trenucima najveće slave, poštar je pjevaču i frontmenu, Lošiću, pisma nosio u vrećama za krumpir. Sarajlije školarci u sklopu ekskurzija imali su posjete kućama članova benda. Loši je bilo drago, no zbog toga je imao problema sa susjedima.

GNK Dinamo - NK Lokomotiva | Autor: Igor Kralj/PIXSELL

 Nastavnici bi pitali moje roditelje ako me djeca mogu doći vidjeti. Ja bih ih pozdravio, a oni bi na odlasku zašarali cijeli neboder. Svaka četiri mjeseca plaćao sam farbanje stubišta dok predsjednik kućnog savjeta nije rekao ‘Ovo nema smisla, ne možemo živjeti ovako’. Onda su se roditelji preselili, otkrio je u jednom razgovoru Lošić. Hitovi poput “Suada”, “Sava tiho teče”, “Bolje biti pijan nego star”… pjevaju se i danas.

Prolazim u tri ujutro kraj skupine klinaca i oni pjevaju “Bolje biti pijan nego star”. Samo što nemaju pojma da je to naša pjesma, rekao je Lošić.

Prvi album, “Soldatski bal” izdali su 1985. i prodali ga u gotovo 500.000 primjeraka. Neki su ih prozivali da su bend za najmlađe uzraste, a kako su se smatrali buntovnicima, to su željeli promijeniti. Drugi album nazvali su “Smrt fašizmu”, a to 1986. nije bilo najpametnije.

Saša Lošić je u Zagrebu imao prvi koncert kad je imao samo 19 godina

Da mi je tada bila sadašnja pamet, nikad to ne bih napravio. Prozivali su nas da smo negativna pojava u društvu i morali smo ići na razgovore u Centralni komitet. Onda su mi se malo podrezala krila, rekao je Lošić. Sarajevski pjevač neko je vrijeme živio u Ljubljani, a odlučio je da će živjeti na Hvaru, gdje ljetuje odmalena. Zaljubljen je u otok, iako je imao i neugodna iskustva tamo.

Pitao me jednom na Hvaru mladić iz Split ako sam ja Loša. Odgovorio sam da jesam, a on mi je rekao da sam uništio rock’n’roll – rekao je Loša. Popularnost benda u samo nekoliko godina narasla je do neba. Nisu mogli normalno ulicom hodati, morala ih je često čuvati i policija.


Pokušao je Loša 1985. godine malo se odmoriti. Otišao je s prijateljima na more, no kad bi spustio ručnik na plažu, oko njega se u hipu stvorila gomila ljudi, a ništa bolje nije bilo niti po restoranima i kafićima. Jedino je “dobro” prošao u pošti, gdje je išao nazvati menadžera da dođe po njega jer mu je neizdrživo.

Gospođa na šalteru uzviknula je radosno ‘Zabranjeno pušenje’. Odgovorio sam joj ‘ne, Plavi orkestar’ na što me samo hladno pogledala, otkrio je pjevač.

Morao ih je čuvati kordon policije, u Sarajevu su zbog Plavog orkestra jednom zaustavili promet, a navodno je staklo na zagrebačkoj Nami puklo pod velikom navalom obožavatelja.

Zbog te popularnosti zvali su ih “Beatlesima iza čelične zavjese”. Bili su pioniri vala Novi primitivizam, kao i Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtović, Bombaj štampa i Crvena Jabuka. Za nastupe su oblačili prefarbane uniforme, imali bi zavrnute čizme. Kaže da su u to doba eksperimentirali s folkom, iako ga nikada nisu slušali. Tako je, uostalom, nastala i “Suada”, kaže Loša – slučajno.

Bili smo na tulumu i tražili su nas da sviramo nešto domaće. Pave (Mladen Pavičić,) i ja otišli smo u kuhinju i rekli da ćemo napraviti narodnjak, sve iz zafrkancije. Ja sam krenuo “ti si meni sve”, a Pave uskočio s “ti mi daješ sve”. Pjesmu smo napravili igrajući se, a kako je bila narodna, dali smo joj i narodno ime “Suada”. Vratili smo se u sobu i odsvirali pjesmu. Do kraja večeri odsvirali smo ju valjda 20 puta, otkrio je Lošić.


Pjesme Plavog orkestra najčešće govore ljubavi i o djevojkama, te su bile “stvarne”, odnosno ništa nije bilo izmišljeno. Razlog je, kaže Lošić, jednostavan. U to vrijeme nije im bilo lako priznati nekoj djevojci da mu se dopada pa su to činili pjesmama.

Pisao je pjesme Lošić i dok je bio u vojsci, a u pauzama turneja, sklada glazbu za kazalište, filmove, te operu po Euripidovoj drami. Kaže da je to posao koji najviše voli raditi. Ostali članovi također imaju svoje poslove.

Braća Ćeremida vlasnici su glazbenog kluba u Sarajevu, a Zalepugin se bavi burzom. Svakih nekoliko godina okupe se kako bi odradili turneju. Danas više nemaju problema s obožavateljima koji ih opsjedaju, ponekad je upravo suprotno.

U Sarajevu 2013. godine, primjerice, nisu Lošu pustili u dvoranu. Kasnio je pa je službeni ulaz bio zaključan. Krenuo je preko glavnog ulaza, no zaštitar ga je tražio kartu. Morao mu je Lošić objašnjavati da bez njega nema ni koncerta jer je on pjevač.

Na vrhuncu bili smo toliko popularni da nismo mogli izaći na ulicu, čuvao nas je kordon policije, rekao je Lošić

Želimo čuti vaše mišljenje:
Podijeli objavu