Mlađa djeca imaju teret dokazivanja roditeljima i okolini. Ne žele biti u sjeni svoje starije braće, a roditelji ponekad rade greške u odgoju. Previše strepe u bojazni da će mlađe dijete postati lošijeg ponašanja i da se neće prilagoditi u novim izazovima koji ga očekuju.

Anketiranje provedeno u Americi pokazalo je kako nije svejedno jesmo li starije ili mlađe dijete u obitelji. Starija djeca bolje su emocionalno povezana s roditeljima, više se razumiju i više razgovaraju i skupa s roditeljima dijele savjete mlađoj braći i sestrama te su samim time nerijetko i uzor mlađim ukućanima.

Roditelje mlađa djeca vraćaju u njihovo djetinjstvo. Poistovjećuju se s njima kada naprave neku spačku, no pritom ih također i oštro ukore te izjavljuju: ‘Zašto se ne ugledaš na starijeg brata/sestru?’ Za njih uvijek vrijede stroža pravila kako bi roditelji izbjegli sasjekli probleme u korijena, poučeni odgojem starije djece.

Najmlađa djeca zbog toga imaju dojam da se moraju neprestano opravdavati roditeljima, živjeti onako kako njihovi roditelji smatraju da je ispravno i dokazivati se da bi zauzvrat pridobili njihovu potporu, brigu i međusobno razumijevanje. Mlađoj djeci roditelji češće govore kako da se ponašaju i što da rade, i češće traže da budu u dobrim odnosima sa starijom braćom i sestrama, što im ponekad teško pada.

Roditelji koji su nekada i sami bili najmlađe dijete, imaju više empatije, naučili su izbjegavati konflikte, znaju koliko je važno svakodnevno razgovarati s djecom i nastoje podjednako raspodijeliti pažnju svim potomcima.

Oni su i dominantniji u društvu jer se žele istaknuti, no nisu hiperaktivni, preupadljivi ili arogantni. Ukoliko smo imali lošiji odnos sa svojim roditeljima, preispitivat ćemo svoje ponašanje.

Želimo čuti vaše mišljenje:
IZVORwww.rtl.hr
Podijeli objavu